Život kao iz bajke britanskog poduzetnika / mešetara / brokera Roryja O'Hare (Jude Law) i njegove američke supruge Allison (Carrie Coon) polako, ali sigurno kao da će se početi raspadati kada se oni odluče iz New Yorka preseliti u London. Na prvi pogled Rory djeluje kao pravi poduzetnički vizionar, čovjek koji sve što dodirne pretvara u zlato, a tipu poput njega dodatno se poklopilo dolaskom na vlast Reagana u Americi i daljnjom deregulacijom tržišta. Uvjeren je on da će i Britanija slijediti trendove i da je pravo vrijeme za povratak kući, a iako ni Allison, ni njihov 10-godišnji sin Ben te njena kćer tinejdžerica iz prijašnje veze Samantha nisu time oduševljeni, prihvatit će Roryjevu odluku. Ipak je on taj koji donosi sve važne odluke u obitelji, on je taj koji im omogućuje luksuz, on je taj koji djeci omogućuje najbolje škole, a Allison je omogućio da svoj hobi trenerice jahanja pretvori u posao.
Prema van djeluje to kao potpuno skladan brak, no vrlo brzo počet će se nazirati pukotine. Iako su se u Engleskoj smjestili u velebnu vilu u okolici Londona, a Rory gleda samo kako će na brzinu nešto izmešetariti i zgrnuti bogatstvo, sve će se polako početi raspadati. Vrlo brzo postat će nam jasno da je Rory jedan od onih šarmantnih i inteligentnih muljatora koji bez problema uspijeva ljudima podvaliti priče, tip koji je na lažima izgradio cijeli život. I što je najbolje od svega, i Allison je svega toga potpuno svjesna. Dobro ona zna da njen muž nije neki supersposobni investitor, no zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje djece, kao da je svjesno i sama pristala sudjelovati u toj velikoj laži i iluziji koju je Rory odlučio izgaditi oko sebe.
Iako joj je vjerojatno od početka jasno da je njen muž jedan od onih egomanijaka koji sve isključivo gleda samo kroz novac i koji je jedino sam sebi bitan, tek nakon seldibe u Englesku, počet će otvarati oči i shvaćati da se život obavijen velom laži bliži kraju. I njihovoj djeci je kristalno jasno da je njihov naizgled idiličan život samo najobičnija obmana i predstava za javnost i da sve to počiva na do savršenstva utreniranom samozavaravanju, no dok ide, onda ide. Ali kad stane, e onda to ne staje samo tako. Nakon što se još 2011. godine predstavio upečatljivom dramom "Martha Marcy May Marlene" koja mu je donijela nagrade i u Sundanceu i u Cannesu, na novi film kanadskog filmaša Seana Durkina morali smo pričekati čak devet godina.
No, čekanje se definitivno isplatilo jer Durkin je snimio upečatljivu i sjajno nijansiranu obiteljsku dramu / triler (definitivno ne klasičnu romansu kao što bi se moglo pomisliti prema kratkom opisu na IMDB-u), koja tako dobro funkcionira i na sjajnim izvedbama dvoje glavnih glumaca. I dok već odavno znamo da je Law kao stvoren za uloge slatkorječivih šarmera, muljatora koji kao jegulje klize kroz život i snalaze se u njemu, pravo otkriće je njegova filmska partnerica. Carrie Coon sam do sada možda najbolje zapamtio po ulogama u serijama kao što su "Fargo, "Leftovers" ili "The Sinner", no ovdje me potpuno oduševila. Dobro je netko negdje primijetio da je u "Gnijezdu" gotovo na tragu Gene Rowlands u kultnom Cassavetesovom filmu "Žena pod utjecajem".
Jer iako u startu život ovog para možda i djeluje skladno, upravo po nekim detaljima u njenom ponašanju i njenom držanju dobijamo signale da nešto tu možda ipak ne štima. Možda odmah i ne shvaćamo što se tu događa, no gledatelj nekako osjeća da ima tu napetosti, ali ne očiglednih, već nam se to čini na nekoj suptilnoj razini. Bio je "The Nest" pravo iznenađenje, iznimno kompleksna, sjajno napisana i nadahnuto režirana priča kojom je Durkin pokazao svu raskoš svog talenta. Teško se sjetiti filma u kojem je praktički svaka scena tako precizno pogođena i u kojem nema baš ništa što djeluje kao višak ili kao da nešto fali. Zaista je majstorski Durkin i suptilno izgradio cijelu ovu priču koja je i Lawu i Coon donijela nominacije za najbolje glumce u izboru za nezavisni film godine.
Primjedbe
Objavi komentar