U zadnje vrijeme gotovo svaki film koji mi dopadne očiju, a stiže s Filipina bavi se tematikom tamošnjeg predsjednika Rodriga Dutertea i njegovim obračunom s dilerima i ovisnicima. Otkako je stigao na vlast, Duterte je policiji dao otvorene ruke za akcije usmjerene u suzbijanje trgovine i konzumacije droge u Filipinima, a rezultiralo je to s tisućama i tisućama ubijenih. Vrlo brzo na ulicama Manile i ostalih gradova nastao je valjda još veći kaos nego što je bio ranije, a na meti su se zasigurno našli i mnogi koji su se u krivo vrijeme zatekli na krivom mjestu. Tematikom tih osvetničkih odreda smrti koji noćima haraju i sijaju strah ulicama Filipina odlučio se pozabaviti i Amerikanac Ben Rekhi. Koliko sam vidio, snimao je do sada Rekhi nekakve akcijske filmove, horore, a prethodni "Ashram" snimio je u Indiji pa mu se očito omilio ovaj dio svijeta.
No, za razliku od prethodnog filma na ovu temu koji sam gledao i koji je snimio Filipinac Brillante Mendoza "Alpha: The Right to Kill", nedostajalo mi je u "Watch List" autentičnosti. Na trenutke je ovo izgledalo kao realistična doku-drama da bi se potom pretvorilo u tipični američki akcijski film pa opet u krug. Svejedno, bila je ovo na kraju sasvim solidna priča o udovici čiji je muž misteriozno ubijen u tom kaotičnom obračunu dilerskih bandi, policije i koga već ne. I Maria i njezin muž nekoć su bili ovisnici, a zbog toga su završili na Watch listi. Pokupljeni su samo jednog dana i poslani na neki suludi prisilni rehabilitacijski program tijekom kojeg je Marijin muž ubijen.
Nalazio se on na Watch listi, koja je, ispostavit će se, svojevrsna lista za odstrijel svih onih koji su nekoć uživali u drogi, a kako bi izbjegla istu sudbinu, odlučila je ova odnedavno samohrana majka troje djece surađivati s policijom. Ili barem ekipom za koju je mislila da je policija. Usput će Maria pokušati saznati što se dogodilo s njenim mužem i tko ga je i zašto ustrijelio kao štakora nasred ulice, a jasno da će se putem i sama uvaliti u fina govna. Iako mi je u realizaciji cijele ove priče nedostajalo autentičnosti i naturalizma, uspio je na kraju Rekhi sasvim korektno prikazati u što se obično pretvaraju životi onih koji su označeni.
Primjedbe
Objavi komentar