Katie Arnerson (Kacey Rohl) je djevojka u ranim dvadesetim godinama koju odmah u uvodnoj sceni upoznajemo dok ona izbrijava glavu. Čim vidimo ženu s potpuno ćelavom glavom prva asocijacija nam je rak i odmah u startu pretpostavljamo da i ova nesretna djevojka boluje od te podmukle bolesti. No, vrlo brzo postat će nam jasno da Katie iz teško shvatljivih razloga (koji će kasnije postati nešto shvatljiviji) lažira svoju dijagnozu. Osim što izbrijava glavu, ona se izgladnjuje kako bi izgledala bolesno za one koji je gledaju. A gleda je dosta ljudi jer ona je svojevrsni celebrity u svom studentskom kampusu jer svoju izmišljenu dijagnozu koristi ne samo zbog empatije i prihvaćanja od drugih, već i zbog financijskih koristi.
Skuplja ona novac za liječenje i za neke fiktivne humanitarne akcije preko raznih crowdfunding kampanja, prima ona donacije i u kešu, nije problem, a praktički nitko ni ne sluti da je ona potpuni sociopat i patološka lažljivica. Njena priča zaljuljat će se kada shvati da joj je za ostvarivanje prava na stipendiju potrebna medicinska dokumentacija i cjelovita povijest bolesti zbog čega će ona pokušati i krivotvoriti medicinsku dokumentaciju. Shvatit ćemo da je njen otac s kojim je izgubila kontakt nakon što joj se majka ubila dok je imala 16 godina, zapravo jedini koji shvaća što se događa i jasno mu je što njegova kćer izvodi. No, vrlo brzo tatko neće biti jedini koji će shvatiti što se zapravo događa, ali Katie će se svejedno nastaviti sve dublje i dublje zapetljavati u mrežu laži, obmana, samozavaranja i prijevara. U mrežu toliko gusto isprepletenu da je gotovo i samu sebe uspjela uvjeriti da doista boluje od raka.
Mladi kanadski dvojac Yonah Lewis i Calvin Thomas snimio je šokantnu i uznemirujuću, ali i nadasve realističnu kombinaciju drame i psihološkog trilera koju moćnom i uvjerljivom izvedbom nosi glavna glumica. Nije ovo jedna od onih moralizirajućih priča o sličnoj tematici, već cijelu priču pratimo iz perspektive Katie koja je konstantno u prvom planu. "White Lie" bi se najpreciznije moglo opisati kao majstorski izvedenu karakternu studiju o djevojci koja je odlučila cijeli svoj život pretvoriti u veliku laž. I ponuditi tu užasavajuću laž preko društvenih mreža i raznih kampanja svima, a zahvaljujući tome što je svojim djelovanjem Katie potpuno izbrisala granicu između javnog i privatnog, ona je svjesna da ta laž mora biti perfektno osmišljena i da najmanja pukotina može izazvati potpunu katastrofu za nju.
Iako nije ovo jedan od onih filmova zasnovanih na stvarnim događajima i stvarnim ljudima (što ne znači da ovakvih slučajeva nema), hiperrealističnost i nevjerojatna uvjerljivost također su tu iznimno jaki aduti. Djeluje sve to užasavajuće nestvarno, a priča je tako dobro izvedena da u jednom trenutku gledatelj možda i nehotično počne suosjećati s Katie ma koliko to nemoguće i apsurdno zvučalo. Iako je apsolutno nemoguće razumjeti razloge zbog kojih je Katie odlučila izmisliti svoju bolest, uspjeli su Lewis i Thomas od nje stvoriti snažan lik kod kojeg je nagon za preživljavanjem, odnosno nagon za skrivanjem svoje tajne, jedino što je pogoni. Iako je potpuno svjesna da je njeno ponašanje sociopatsko i da će to što radi morati kad - tad po nju imati razarajuće posljedice, ona kao da više ne zna živjeti kao zdrava osoba i fiktivna bolest kao da joj je ostalo jedino što ima.
Primjedbe
Objavi komentar