Kad vidim da se pojavi danski film kojeg potpisuje netko tko se preziva Refn, automatski mi narastu zazubice, no ovaj puta potpisnik ove epske ratne drame smještene u četrdesete godine prošlog stoljeća nije Nicolas Winding Refn, već gospodin po imenu Anders Refn. Stari Anders otac je više ne baš tako mladog Nicolasa (prezime Winding uzeo je od majke, snimateljice Vibeke Winding), a i on je dosta poznata faca u svijetu skandinavskog filma. Iako je (prema IMDB-u) stari Anders režirao i napisao nekoliko filmova od sredine sedamdesetih pa naovamo, njegov "Core Business" prvenstveno je ipak montaža. Od kraja šezdesetih pa do danas Ernest je montirao brojne skandinavske filmove, među njima i neke jako poznate naslove poput Von Trierovih "Lomeći valove" i "Antichrista", a "Into the Darkness" ili " De forbandede år" u originalu, prvi je film koji je napisao i režirao u zadnjih dvadesetak godina.
Ako je suditi po ovom filmu jer se ne sjećam da sam ranije gledao neki od njegovih filmova, sin Nicolas nije na ćaću povukao artističku, avangardnu i nadrealnu crtu, pošto je "Into the Darkness" gotovo pa tipična skandinavska epska drama kakvih smo se dosta imali prilike nagledati u prošlosti. Priča je to o bogatoj i uspješnoj obitelji industrijalaca koju će zateći nacistička okupacija i morat će se prilagoditi novim okolnostima. Iako traje ovaj film dobrih dva i pol sata, dugo mi se činilo da bi ovo mogao biti jedan od onih filmova po mom guštu, pametnih i dobro promišljenih priča o moralnim dilemama u središtu priče. Nažalost, ostalo je sve to nekako nedovršeno, a čini mi se da bi cijela ova priča možda bolje funkcionirala kao mini serija. Imao sam dojam kao da je tata Refn u jednom trenutku shvatio da mu film traje dva i pol sata, počeo se znojiti i rekao nešto u stilu ekipa gasi opremu, motaj kablove, to je to.
Nakon što je film završio učinilo mi se kao da je to tek prvi nastavak nekog budućeg serijala, no nisam uspio pronaći ništa o tome da se "Into the Darkness" snima dalje. Najveća je šteta što Refn senior ovu priču nije na zadovoljavajući način uspio privesti kraju, zaokružiti je, no svejedno je bila ovo uvjerljiva drama o problematici kolaboracionizma i suradnje s okupatorom. Nakon što su njemački tenkovi lakoćom pregazili dansku teritorijalnu obranu na biciklima (o toj tematici bavi se još jedan jako dobar danski film, "9th April" se zove), Danska se našla u nezavidnoj situaciji. Dok je dio stanovništva, kao u svim od nacista osvojenim državama uostalom, odmah pristupio nacistima i pridružio se njemačkom ratnom stroju, neki baš nisu bili oduševljeni razvojem situacije.
Među njima je i industrijalac Karl Skov (Jesper Christensen), glava obitelji i otac tri sina i jedne kćeri. Stari Karl pokušavat će spasiti tvornicu i proizvodnju, sačuvati radna mjesta, iako će biti posve svjestan da na taj način prodaje dušu đavlu radeći za Nijemce. I dok je jedan njegov sin danski vojnik koji će vrlo brzo postati gorljivi nacist, drugi će se pod utjecajem dugogodišnjeg prijatelja koji se nedavno vratio iz Španjolskog građanskog rata, pridružiti pokretu otpora. Tu je i kćer koja će se upustiti u vezu s Role model arijevcem, plavokosim podmorničkim njemačkim poručnikom, a sudbinu i odnose u ovoj obitelji pratit ćemo sve od početka 1940. pa negdje do 1944. godine, kada će postati očigledno da će Nijemci izgubiti rat.
Sjajno je uspio tata Refn ovdje prikazati ne samo unutarnje sukobe u starom Karlu, jednom od onih bogataša i aristokrata, koji svoj ugled, status i bogatstvo nije stekao nasljeđivanjem, već je sam od nule stvorio uspješnu tvornicu, već i generacijski jaz, različite poglede na život, naivnost među mladima i strah te iskustvo među onim starijima. I stvarno se Karl našao u užasnoj dvojbi jer što god napravi neće biti dobro. Nastavi li proizvoditi i raditi, morat će raditi za naciste, a ako kojim slučajem odbije, cijela njegova obitelj i svi radnici u tvornici mogli bi trpjeti ozbiljne konzekvence. Fina je ovo i kompleksna obiteljska saga o životu u najgorim mogućim vremenima, kojom Refn kao da je želio prikazati da nije svaki kolaboracionizam bio isti i da je bilo to vrijeme u kojem se trebalo živjeti i preživjeti ga.
Kritičan je on prema svojoj zemlji jer vidjet ćemo ovdje da je dio Danaca s oduševljenjem prihvatio nacističku čizmu i da su bili mnogi oni koji su bili za Hitlerov režim. Bilo je tu i bezbroj konformista, koji su se jedino odlučili prilagoditi situaciji, šutjeti i pokušavati raditi ono što su i do tada radili, ne talasati previše i čekati da crni oblaci odu. Kako bi to prošlo bez profitera, kojima je jedino bitno bilo nastaviti zarađivati i bogatiti se, a je li to pod nacistima ili pod nekim drugim, potpuno je svejedno. Naravno da je bilo onih koji su bili protiv tog režima, a mnogi od njih odlučili su se priključiti pokretu otpora, riskirati živote i boriti protiv neprijatelja. Nudi "Into the Darkness" fini uvid u dansko društvo prve polovice četrdesetih i zaista ostaje žal što se priča nije uspjela potpuno zaokružiti jer tada bi i ocjena sasvim sigurno bila još i veća.
Primjedbe
Objavi komentar