Ugledni francuski filmaš Francois Ozon (In the House, Swimming Pool, Frantz, Grace a Dieu) snimio je još jedan kvalitetan i upečatljiv film koji je trebao biti prikazan u službenom programu otkazanog festivala u Cannesu 2020. godine. Kao što i sam naziv filma za koji je scenarij djelomično napisao prema romanu "Dance On My Grave" Britanca Aidana Chambersa, radnja se odvija u ljeto 1985. godine u obalnom gradiću Treportu u Normandiji. "Ljeto '85" u najkraćim crtama bi se moglo opisati kao mračnu gay romansu za koju nam je od početka jasno kako neće završiti dobro. Već u uvodnoj sceni 16-godišnji Alexis (Felix Lefebvre), koji ima i ulogu naratora, otkriva kako je priča koju ćemo vidjeti priča o lešu kojeg je poznavao kad je bio živ i kako je uopće završio kao leš.
Priča sve to Alexis okružen zabrinutim licima policajaca, socijalnih radnika i svojih roditelja, a potom se vraćamo nekoliko tjedana unazad i u trenutak kad će Alexis upoznati dvije godine starijeg Davida (Benjamin Voisin). Alexis se zaputio sam na jedrenje u prijateljevoj jedrilici, a iz oluje će ga spasiti nešto stariji i samouvjereni David. Djeluje David nevjerojatno karizmatično, odlučno, samouvjereno, a istovremeno i dobrodušno. Vrlo brzo ova dva mladića će se sprijateljiti, a pomalo introvertni Alexis u svom novom prijatelju koji najviše uživa u jurcanju motorom i divljim partijima pronaći će i svojevrsnog uzora. Mladi i naivni Alexis vrlo brzo će se i zaljubiti u Davida i između njih dvojice buknut će romansa koja neće završiti dobro niti za jednog od njih.
I Alexis i David nekako su mračni tipovi. Dok je Alexis pomalo opsjednut konceptom smrti, polako će nam postajati sve jasnije da je David jedan od onih pomalo sociopatskih tipova. Mladić s očiglednim narcističkim poremećajem koji gleda samo sebe i potpuno su mu nebitni drugi, a mora se priznati da je Ozon još jednom uspio fino konstruirati priču u kojoj se isprepliću realizam i romantizam, stvarajući misteriozni ugođaj od samog početka. Na taj ugođaj definitivno utječe i činjenica da je "Ete 85" snimljen starom, 16-milimetarskom filmskom kamerom, a ljetnim suncem koje stalno blješti okupano turističko mjesto, sjajna je kulisa ove zapravo mračne i teške priče. Baš to kontrastiranje vizualnosti koja je svjetla, blještava, sunčana s mračnim karakterom i osobnošću Davida, ali i dječačke naivnosti i lakomislenosti Alexisa zapravo jako dobro funkcioniraju.
Od prve scene osjeća se tu neka opasnost, napetost i zbilja je Ozon još jednom ovdje pokazao kako je vrstan režiser o čemu svjedoči još jedna nominacija za najboljeg europskog režisera godine. Bila je to već peta nominacija Ozona za najboljeg režisera Europe (jedinu nagradu dobio je za scenarij za film "In the House"), a s "Ete 85" nastavio je Ozon prilično ujednačen niz filmova koje snima posljednjih dvadesetak godina. Bez obzira što je iznimno produktivan (čak 21 film u 23 godine), Ozon uspijeva držati kvalitetu i s njegovim filmovima jako teško se može pogriješiti. Uz to, njegov opus je iznimno raznolik i obrađivao je on najrazličitije moguće teme, a sada su na red došle i mladenačke ljubavi koje će se pretvoriti u pravu opsesiju.
Primjedbe
Objavi komentar