"Fat City" jedan je od najboljih primjera koliko je veliki američki filmaš John Huston imao dugu i raznovrsnu filmsku karijeru i kako se on sjajno prilagođavao trendovima i duhu vremena. Nakon što se još tridesetih proslavio kao pisac, dramatičar i režiser, već s prvim filmom koji je režirao, "Malteškim sokolom", prometnuo se u jednog od vodećih redatelja svog doba, a status je samo kasnije potvrdio filmovima kao što su "Afrička kraljica", "Džungla na asfaltu" i "Blago Sierra Madre". Uz to što je napisao 40 scenarija, režirao isto toliko filmova, Huston je i glumio u mnogim filmovima (uz Oscare i nominacije za scenarij i režiju, ima i jednu nominaciju za sporednu ulogu), a i danas ga se smatra jednim od najkarizmatičnijih osoba koje su se ikada bavile filmom.
Ovaj puta zainteresirao ga je roman koji je koju godinu ranije napisao Leonard Gardner. Priču o dvojici boksača, jednom o nekadašnjem talentu, a sada ocvalom i propalom tipu te o tinejdžeru u kojem ovaj prvi kao da vidi mladog sebe i potakne ga da se ozbiljnije počne baviti boksom, Gardner je sam pretvorio u scenarij. I bio je "Fat City" jedan od onih filmova potpuno u stilu novog Hollywooda odnosno na tragu realističnih filmova o običnim i prosječnim ljudima koji su se počeli snimati na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete. Iako smo se kroz godine imali priliku nagledati bezbroj priča o boksu i boksačima, "Fat City" ni izbliza ovo nije jedna od onih rokijevskih priča o šampionima. Ovo je jedna od onih stvarnih, nimalo sentimentalnih i prilično iskrenih priča o dvojici tipova koji kao da su predodređeni na neuspjeh, a film dižu i kvalitetne glumačke izvedbe.
Starijeg boksača, Billa Tullyja utjelovio je Stacy Keach, dok je mladi Ernie Munger Jeff Bridges. I dok je Billov život u potpunom kaosu otkako ga je ostavila žena i on se ostavio polu-profesionalne boksačke karijere, Ernie kao da nije na čisto želi li uopće od borbi u ringu stvarati svoj život. Nije o tome ni razmišljao do susreta s Tullyjem, a kada stigne u dvoranu kod starog trenera ovaj ga s oduševljenjem prihvaća uz objašnjenje kolegi da mu konačno u teretanu stiže neki bijelac pošto je i gledateljima već dosadilo gledati samo crnce kako se mlate. I to ne zato jer je rasist pošto kod njega treniraju gotovo isključivo crnci i latinosi koji se nadaju kroz boks probiti i zaraditi, već iz razloga što u Ernieu vidi konačnu priliku za zaradu. S druge strane, Ernie ni sam ne zna što bi htio od života, njegova djevojka pritišće ga da se vjenčaju, a on ni sam ne zna bi li se bavio boksom ili bacio u potragu za nekim ozbiljnim poslom.
Tully je pak u ozbiljnim problemima s alkoholom, nikako ne može sačuvati posao, a ubrzo će se spetljati s pijanom i svadljivom ženom Omom (Susan Tyrrell je nominirana za Oscara za sporednu ulogu) čiji je muž upravo završio u zatvoru. Ubrzo će se i Tully odlučiti za povratak u ring te će se njegov i Erniev život ponovno spojiti, a bila je ova socijalno - sportska drama o potpunoj besperspektivnosti ljudi kao što su njih dvojica i priča o ljudima kojima je boks zapravo jedina šansa da nešto zarade i izvuku se iz prosječnosti. I sam naziv filma prilično je enigmatičan i višeznačan jer Fat City ne samo da je nadimak grada Stocktona u sjevernoj Kaliforniji gdje se odvija radnja, već je Fat City ili Debeli grad u tamošnjem slengu predstavljao izraz za dobar i uspješan život. Naravno da je sve to pomalo ironično jer ono što zapravo predstavlja Fat City je nešto što nitko od ovih likova neće nikada uspjeti ostvariti.
Primjedbe
Objavi komentar