U biografskoj drami Roberta Sedlaceka pratimo posljednjih šest mjeseci u životu studenta povijesti i političke ekomonije Jana Palacha, 20-godišnjaka koji se iz protesta zbog sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj samozapalio i oduzeo si je život na Wenceslasovom trgu u središtu Praga. Dogodilo se to 16. siječnja 1969. godine, a tri dana kasnije je umro u bolnici. Njegov očajnički čin izazvao je pažnju cijelog svijeta, a na njegovom sprovodu 25. siječnja okupilo se više od 600 tisuća ljudi koji su ondje stigli iz svih krajeva Čehoslovačke. Palachovo samozapaljenje samo je finale ove uvjerljive i kvalitetne biografske drame koja je imala osam nominacija u izboru za češki film godine, a sve ono prije vodi tom naizgled potpuno nezamislivom činu.
Uspio je Sedlacek odlično prikazati kako je izgledala sovjetska intervencija kojom je ugušeno praško proljeće te kakvo je bilo stanje u čehoslovačkom društvu uoči, za vrijeme i nakon intervencije. Nakon kratkih uvodnih epizoda iz Palachovog djetinjstva i rane mladosti, film se usredotočuje na njegove posljednje mjesece života. Nakon intervencije Jan kao da je počeo osjećati da nešto mora napraviti, a saznat ćemo i kako je došao na ideju samozapaljenja. Fino se osjeti ovdje bijes prosječnih Čeha i Slovaka zbog intervencije, tuga, nemoć i nezadovoljstvo, osjećaj bespomoćnosti i razočaranja što su tako lako pristali na kapitulaciju i poraz pred nemjerljivo jačim suparnikom.
Ne možemo svi u emigraciju i ostaviti Rusima zemlju, kaže Jan u jednom razgovoru tijekom kojeg će saznati i za protestno samozapaljenje vijetnamskom redovnika u Sagionu te za sličan potez Poljaka Ryszarda Siwieca koji ga je i ponajviše motivirao za njegov očajnički čin. Ovim filmom kao da se pokušava ne samo shvatiti, već i pokazati razloge zbog kojih se ovaj mladić odlučio na taj užasavajući potez zbog kojeg je kasnije postao ikona borbe za slobodu Čehoslovačke. Fino je tu pogođen duh vremena i potpuno nam je jasno da je ta sovjetska intervencija bila ne samo potpuno nepotrebna, već i krajnje apsurdna pošto se gotovo nitko od tih prosvjednika nije ni borio protiv komunizma i socijalizma, već su samo željeli više slobode unutar tog krutog socijalističkog sistema. Jedan je to od onih biografskih filmova koji nije tek puno nabacivanje nečijih podataka iz životopisa, već se pokušava shvatiti što je to pokretalo ovog tragičnog junaka.
Primjedbe
Objavi komentar