Bio je ovo još jedan u nizu pomalo bizarnih američkih indie filmova za koji baš i ne mogu reći da me posebno impresionirao i da sam ga vidio kao "osvježavajuće unikatnog", kako je "Kajillionaire" opisao neki američki kritičar. Premijerno je ova crnohumorna krimi drama koju kao scenaristica i redateljica potpisuje Miranda July (Me and You and Everyone We Know) prikazana u Sundanceu, a ovdje pratimo priču bizarne obitelji prevaranata i sitnih lopova iz Los Angelesa. Ti pravi freakovi su tata (Richard Jenkins), mama (Debra Winger) i potpuno asocijalna kćer kojoj su roditelji ime Old Dolio (Evan Rachel Wood u bitno drukčijem izdanju u odnosu na recimo ulogu Dolores Abernathy u "Westworldu") nadjenuli prema beskućniku koji je u to vrijeme osvojio Jackpot na lutriji, nadajući se da će njima ostaviti dio bogatstva u oporuci ako tako nazovu svoje novorođenče.
Naravno da se to nije dogodilo pa ovaj bizarni trojac upoznajemo kad izvode neku od svojih krađa i prijevara. I to su zaista prave idiotske krađe jer Old Dolio se šulja u poštu kako bi nasumično ukrala pošiljku u kojem potom pronalaze kravatu, nekakve kupone i slično. Vrlo brzo postat će nam jasno da su roditelji od Old Dolio stvorili osobu koja ne može zasebno funkcionirati, čudakinju koja se ne snalazi u društvu i uopće ne shvaća da je život koji oni žive potpuno apsurdan i nenormalan. Tim više jer je njen otac jedan od onih tipova koji vjeruje valjda u sve teorije zavjere i u to je naravno uvjerio i svoju kćer koja na ovaj način živi valjda od kada se rodila. Zato i ne čudi da je ona potpuno usamljena, otuđena, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada tata i mama u jedu od svojih shema odluče oključiti i atraktivnu latino djevojku Melanie (Gina Rodriguez) koju su upravo upoznali.
U trenucima me "Kajillionaire" pomalo podsjetio kao na bijedni pokušaj američkog odgovora na "Parazita" pošto je i ovo zapravo prava parazitska obitelj potpunih luđaka i društvenih otpadnika. No, naravno da ova dva filma ne da ne mogu u istu rečenicu, već ne mogu u istu galaksiju pošto je July od vlastite itekako dobre i zanimljive ideje napravila nevjerojatno prazan i dosadan, čak iritantan film. Od zanimljivog, čak i dopadljivog uvoda u kojem upoznajemo zanimljive likove, sve tu kreće nizbrdo i pretvara se u ne pretjerano pokušaj subverziranja i propitkivanja odnosa među ljudima, tanašnu društveno - socijalnu kritiku otuđenog svijeta i ljudi kojima nedostaje ljubavi.
Primjedbe
Objavi komentar