U zadnje vrijeme nekako često nabasam na horore s jugoistoka Azije. Obično su to bili filmovi iz Indonezije, Filipina, Tajlanda, možda iz Indije, a mislim da je ovo prvi takav uradak iz Malezije koji sam imao priliku gledati. Baš kao i većina svih tih filmova koje sam imao prilike gledati i "Roh" odnosno "Soul" je svojevrsni folk horor odnosno film strave i užasa koji tematizira lokalnu mitologiju i demonologiju. Moglo bi se preciznije "Roh" nazvati i jungle folk horora jer cijela radnja ovog nelagodnog atmosferičnog filma odvija se negdje duboko u malezijskoj džungli gdje se valjda iz samo njima znanih razloga nastanila jedna obitelj. Nakon što je otac familije preminuo, žive ondje majka sa sinom i kćeri, a neke ružne i natprirodne stvari počet će se ondje događati kada djeca pronađu izgubljenu djevojčicu kako baulja oko njihovog imanja.
Sljedećeg jutra misteriozna, zloguka i sva zmazana djevojčica predvidjet će da će svi ovi članovi obitelji umrijeti do ponoći sljedećeg dana, a vrlo brzo postat će nam jasno da se mala ne šali. Bio je "Roh" jedan do onih sporogorećih horora koji je izbjegao ulaske u vodu mainstreama i miksanja sa zapadnjačkim temama i stilom, što je bio čest slučaj s hororima iz ovog dijela svijeta. Djelovalo je sve to nekako minimalistički jer cijela se priča odvija na jednoj lokaciji i imamo tu tek nekoliko likova. I dijalozi su minimalistički, puno se toga tu oslanja više na ono što se pretpostavlja, nego što se vidi, no problem je kod tih dalekoistočnjačkih priča što nam baš i njihove pozadine i njihov folklor nisu poznati pa često ostaje nejasno dosta toga. Tako je bilo i tu jer pokazao se ovaj art hororčić pomalo konfuzan i nedorečen.
Primjedbe
Objavi komentar