Čehoslovački filmovi iz zlatnog doba tamošnje kinematografije odnosno iz druge polovice šezdesetih ne prestaju me oduševljavati, a ujedno su i ponajbolji dokaz koliko se nevjerojatnih filmova snimalo nekoć. Naravno da je sve to nemoguće pohvatati i pogledati, no jedan od razloga zašto se povremeno pozabavim i tim starijim filmovima (od kojih su neki poznatiji i razvikaniji, a neki naizgled nepoznati, možda i opskurni) je svijest o vlastitim rupama i želja da te rupe ipak povremeno popunjavam. Usput, i skrenem pažnju na neki stari i zaboravljeni film onima koji možda razmišljaju slično poput mene i zanimaju ih neki klasici, a jedan od takvih filmova je i ova mračna fantazija smještena u Prag tridesetih godina koju je snimio Slovak Juraj Herz.
Herz je rođen u židovskoj obitelji 1934. godine i preživio je Holokaust (šezdesetak članova njegove šire familije nije bilo te sreće) i nakon studija lutkarstva u Pragu posvetio se snimanju filmova. Bio je Herz zapravo samouki filmaš, koji je iskustvo tesao kao asistent režije u prvoj polovici šezdesetih, a kako nije studirao na famoznom praškom filmskom i televizijskom fakultetu (FAMU), nije bio među mladim autorima koji su pokrenuli pokret koji danas nazivamo Čehoslovački novi val. Njegov kratki film trebao se naći u antologijskom manifestu novovalnih čehoslovačkih filmaša "Pearls of the Deep" (Perličky na dne) u kojem su se kratkim filmovima predstavili autori poput Jirija Menzla, Vere Chtylove, Jana Nemeca, Evalda Schorma i Jaromila Jireša, no na kraju je ispao. Ipak, vrlo brzo Herz se izborio za svoje mjesto, a poseban status uživa upravo "The Cremator" ili "Spalovac mrtvih" u originalu.
Snimio je Herzl ovaj avangardni, nadrealni film prema romanu Ladislava Fuksa, a bio je "Kremator" čehoslovački kandidat za Oscara 1969. godine, no nije uspio dohvatiti nominaciju. Moglo bi se "Krematora" najbolje opisati kao mračnu fantazijsku crnohumornu parabolu na užase totalitarnih režima i ideologija u kojoj u glavnoj ulozi vlasnika krematorija Karela Kopfkringla briljira legendarni češki glumac Rudolf Hrušinsky. Zbiva se radnja filma neposredno uoči i za vrijeme nacističke okupacije Čehoslovačke, a s obzirom na njegov zanat i zbog činjenice da je etnički Nijemac, Kopfkringla će vrlo brzo pokušati vrbovati nacisti. Potpuno pogubljeni kremator koji se smatra Čehom, a ne Nijemcem, počet će propitkivati vlastito postojanje, a pokušat će usput saznati na koji način prepoznati razliku između arijevske njemačke i obične češke krvi.
Postupno će on tonuti u potpuno ludilo, a usput ćemo upoznavati potpuno izopačeno i dekadentno društvo koje se napaja aberacijama i devijacijama. Nakon nekog vremena Kopfrkingl će početi vjerovati da je smrt jedini način za olakšavanje i završavanje patnje ljudi, a kada ga nacisti konačno uspiju regrutirati, on će krenuti s realizacijom svog nevjerojatno poremećenog i bolesnog sna kao svojevrsnog odgovora na nacistički konačni plan. Smatra se "Krematora" jednim od najuznemirujućijih i najstrašnijih prikaza onoga što je Hannah Arendt kasnije nazvala banalnost zla. Snimljen je ovaj film pod velikim utjecajem njemačkog ekspresionističkog filma, a cijela priča uglavnom se sastoji od monologa i mračnih vizija glavnog lika, koji je konstatno u središtu pažnje.
I "Kremator" je bio jedan od onih filmova koji su zabranjeni u Čehoslovačkoj nakon sovjetske intervencije te je završio u ladici vrlo brzo nakon premijere da bi tek dvadesetak godina kasnije ponovno došao u središte pažnje. Djeluje cijeli ovaj film nevjerojatno atmosferično, a Herzl se predstavio kao autor nevjerojatno stila i s istančanim osjećajem za vizualnost koja je u ovom slučaju puno važnija od same priče. Iako postoji ovdje gotovo tipična linearna naracijska linija, sve je to ispremiješano s Kopfrkinglovim mračnim iluzijama i deluzijama, fantazijama koje će ga početi potpuno preuzimati i natjerati da počne činiti nešto nezamislivo.
Jednako koliko su na Herzla utjecali i autori čije je filmove gledao poput Hitchcocka, Bergmana i Bunuela, toliko je na njega utjecao i mračni nadrealni svijet slika ranog nizozemskog renesansnog slikara Hieronymusa Boscha. Groteskni i nadrealni prizori s Boschovih slika zaista kao da najbolje opisuju stvarno stanje u Kopfrkinglovoj glavi pa tako u samom finišu filma imamo i close-upove prizora s ovih slika uz monolog potpuno poremećenog krematora. Definitivo "Kremator" neće biti film po svačijem ukusu, no po svojoj estetici Herzlovo djelo se potpuno uklapa u stvaralaštvo čehoslovačkog novog vala i danas ga se s razlogom smatra jednim od najboljih filmova snimljenih u tom kratkom, ali i iznimno bogatom periodu u povijesti filma.
Primjedbe
Objavi komentar