Nekoliko godina nakon što je zbog krađe završio u zatvoru, lopov se vraća na mjesto gdje je na brdašcu u pustinji sakrio novac. No, u međuvremenu je na istom tom brdašcu niknula kapelica posvećena nepoznatom svecu, a u okolici je nastalo selo. Naizgled savršeni uvod u apsurdističku krimi dramu - komediju smještenu na krajnje neobičnoj i egzotičnoj lokaciji usred marokanske pustinje koja se ipak pokazala pomalo nedorečena i konfuzna. "The Unknown Saint" ili "Le Miracle du Saint Inconnu" jedna je od onih pomalo alegorijskih priča o duhovnosti i pohlepi s kojom je debitant Alaa Eddine Aljem debitirao u sklopu programa tjedna kritike festivala u Cannesu. Nakon nekog vremena ova neobična i šarmantna priča kao da će se sve više početi pretvarati u priču o naivcima i čudacima koji nastanjuju ovo neobično mjesto.
Jedan od njih je tako čuvar kapelice ili mauzoleja, udovac koji kao da više od svog sina voli svog njemačkog ovčara kojem će, kad ustreba, dati ugraditi i zlatne zube. Tu je i liječnik koji je tek stigao u mjesto i shvatio da za njega nema posla jer svi kad su bolesni mole se za pomoć neznanom svecu i nitko ne ide liječniku, osim seoskih baba kojima ambulanta služi kao mjesto na kojem se sastaju i druže. Kakvo bi to bilo selo bez lokalnog brice, koji sa strane radi i umjetne zube pa će upravo on uskočiti kad njemačkom ovčaru ustreba gebis. U okolici sela žive i propali farmer i njegov sin koji se stalno žale da su im suša (više puta napominju da kiša tu nije pala deset godina) i novonastalo selo uništili živote, a tu je i lopovov kompanjon zvani Mozak koji kao da se vrhunski zajebava u cijeloj toj apsurdnoj situaciji.
Pomalo mi je žao što Aljem kao da se odlučio isključivo samo na kreiranje tih neobičnih likova, autentičnih čudaka i freakova koji nastanjuju to bizarno novonastalo mjesto, a propustio je izgraditi nešto suvisliju i zaokruženiju priču. Ovako je "The Unknown Saint" ostao na razini pomalo anegdotalne razglednice u koju kao da su ubačene neke lokalne urbane i ruralne legende za koje je možda nekoć čuo pa ih je sve odlučio potrpati u svoj prvi film. Definitivno su sve to autenične i upečatljive face jer uz profesionalce Aljem je u svoj film ubacio i neke naturščike zanimljivih fizičkih karakteristika, a snimljen je ovaj film definitivno s puno stila. Djeluje sve to satirično, na rubu burleske i počiva cijeli taj prigušeni humor na fizičkim pojavama ili gestama i kao da mu je po tome uzor čuveni Finac Aki Kaurismaki. Najveći plus ovog filma su vizualnost, zanimljivo okruženje, neobični likovi i fina fotografija.
Primjedbe
Objavi komentar