Američki filmaš Benh Zeitlin još 2012. godine se predstavio svojom pustolovnom dramom - fantazijom "Beasts of the Southern Wild", dopadljivom pričom o šetogodišnjakinji koja će nakon poplave završiti lutajući po divljinama Louisiane. Dogurao je taj film do čak četiri nominacije za Oscara (među njima i za najbolji film godine i režiju, a tada 9-godišnja Quvenzhane Wallis i danas je najmlađa osoba ikad nominirana za najboljeg glumca ili glumicu), dobio je Zeitlin čak četiri nagrade u Cannesu i još bezbroj nagrada po festivalima i u izborima za najbolje filmove godine i dugo se čekalo što će biti njegov sljedeći potez. I svoj sljedeći film odnosno "Wendy" Zeitlin je opet smjestio u slično egzotično i magično okruženje ruralnoj juga i delte Mississippija, a glavni likovi i ovog filma ponovno su djeca.
"Wendy" je zapravo Zeitlinovo viđenje poznate bajke "Petar Pan" J. M. Barriea koja ipak nije ni približno uspjela ponoviti uspjeh prethodnog mu filma. Odlučio je Zeitlin snimiti stilski i vizualno gotovo identičan film uspješnom prethodniku i tko god je gledao "Beasts of the Southern Wild" već će mu nakon prvih kadrova biti jasno da je i "Wendy" snimao ili isti čovjek ili nevjerojatno vješt imitator. Ponovno priča kreće s ruralnog juga, gdje devetogodišnja Wendy i njena dva starija brata, blizanci James i Douglas žive s majkom koja radi kao konobarica u tipičnom hilbili restorančiću. Slična budućnost smiješi se i ovoj djeci, koja su odlučila da neće odrasti i zaputila su se u avanturu života koja će ih odvesti do bajkovitog otoka na kojem žive samo djeca. Svi ti klinci zakleli su se da nikada neće odrasti i vođa im je maleni čupavi crnac imena Peter, no pokazat će se vrlo brzo da život na ovom otoku nudi i drugu stranu medalje.
Bila je ovo jedna od onih alegorijskih i bajkovitih priča kojima Zeitlin kao da nam svima želi natrljati nos i poručiti kako bi predivno bilo da cijelog života možemo ostati djeca i bezbrižno uživati u životima. No, i nije to tako jer fina je, slojevita i suptilna ovo drama snimljena s nježnošću, zaigranošću kao i prethodni film i Zeitlin zapravo kao da kroz ovu fantaziju snimljenu na karipskom otoku Montserrat pokraj Antigve, želi poručiti koliko toga bismo propustili kad bismo cijelo vrijeme ostali djeca. Tako će se i sva ova djeca koja će se naći u otoku i koja će prestati vjerovati u vječnu mladost, automatski pretvoriti u starce, a iako "Wendy" vizualno zaista djeluje impresivno, priča tu nije na razini prethodnog filma.
Primjedbe
Objavi komentar