U razmaku od godine dana pojavila su se dva američka filma s identičnim imenom. I dok sam o filmu sina Ridleyja Scotta, Jakea, sa Siennom Miller u glavnoj ulozi također pisao pred neko vrijeme i može se recenzija pronaći na ovom blogu, sada je stigao red i na istoimeni film koji potpisuje Semi Chellas. Iako joj ovo bio debitantski dugometražni igrani film, Chellas je na sceni kao scenaristica i producentica prisutna još od devedesetih, a "Američku ženu" snimila je prema istoimenom romanu Susan Choi. Priču ove knjige, a potom i filma ispirirao je stvarni događaj iz 1974. godine, kada su Patty Hearst (Sarah Gadon), članicu jedne od najbogatijih i najuglednijih američkih obitelji, oteli pripadnici radikalne ljevičarske revolucionarne organizacije.
I nije ovo jedan od onih biografskih filmova u kojima se vjerno rekonstruiraju neki povijesni događaji, već je Choi, a potom i Chellas, odlučila fikcionalizirati i zamišljati kako je izgledao njezin život u zarobljeništvu. Takav pristup pokazao se dosta zahvalnim jer nikada do kraja nije razjašnjeno je li Patty zaista oteta ili se dobrovoljno pridružila ovoj bandi za koju će se ispostaviti da je radikalna marksisitička retorika zapravo bila najobičnija krinka za kriminal i stvaranje kaosa. Čak 19 mjeseci Patty je provela u društvo ove bande, a s njima je sudjelovala i u nekim kriminalnim aktivnostima, zbog čega se i postavljalo koja je bila njena uloga u cijeloj ovoj priči.
A cijela ova priča je ispripovijedana iz perspektive 25-godišnje Amerikanke japanskog porijekla Jenny Shimade (Hong Chau), lijeve radikalke koja se odlučila pritajiti kao gerontodomaćica veteranke Ellen Burstyn nakon što je i sama sudjelovala u terorističkom napadu. Ipak, preko svojih kontakata ona će pristati brinuti o troje bjegunaca pred zakonom koji su se odlučili skloniti u provincijskom gradiću negdje u unutrašnjosti Oregona. Ispostavit će se da je jedna od bjegunki upravo gđica Patty, unuka bogatog medijskog mogula Williama Randolpa Hearsta (čiji je život poslužio kao inspiracija za lik građanina Kanea), koja je u međuvremenu dostigla status celebrityja jer je javnost uvjerena kako je ona prihvatila ideologiju svojih otmičara i postala punopravna članica revolucionarne organizacije.
U središtu pažnje cijele ove priče bit će upravo fikcionaliziranje Pattyjnog života s revolucionarima, kao i njen odnos s Jenny. Šezdesete i sedamdesete u američkoj povijesti obilježili su protesti protiv establišmenta i postojale su tada brojne radikale ljevičarske organizacije od kojih su se mnoge zalagale i za nasilno preuzimanje vlasti i revoluciju. Gotovo kao u onom legendarnom skeču iz "Life of Brian" montipajtonovaca kada se Židovi svađaju oko naziva svih tih organizacija protiv Rimljana, tako je valjda nemoguće i pobrojati sve te radikalne frakcije koje su postojale u Americi sedamdesetih. Bilo ih je valjda više nego radikalnih desničarskih i nacionalističkih organizacija u SAD-u danas i bilo je to prilično zanimljivo razdoblje koje ipak možda zaslužuje i nešto bolji i zanimljiviji film od ovoga.
Primjedbe
Objavi komentar