Ekranizacija poznatih književnih djela u film (ili seriju) uvijek je poseban izazov, a što je određena knjiga poznatija i bolja, situacija je tim problematičnija. Čuveni distopijski roman Aldousa Huxleyja u nas preveden "Vrli novi svijet" definitivno spada u krug djela koja su dobro poznata, vjerojatno i omiljena mnogima, a baš kao i Orwellova "1984" materijal je to koji se zasigurno jako teško prenosi na film. Prije ove devetodjelne serije koju je po Huxleyjevom romanu u seriju odlučio prebaciti izvjesni David Wiener, "Brave New World" doživio je i dvije ne pretjerano uspješne filmske adaptacije. Baš kao što sam i pretpostavljao, ova serija tek je uspjela zagrebati po površini provokativnog Huxleyjevog djela. Nije se tu baš ni pokušavalo prodrijeti nešto dublje u filozofsku i egzistencijalističku dubinu distopije koju je napisao Huxley, no iskreno, ništa drukčije nisam ni očekivao.
Jedan od problema ove serije je što smo i posljednjih godina imali više sadržaja koji su se bavili distopijskim svijetovima budućnosti i promišljanjem kako će društvo izgledati u bližoj ili daljoj budućnosti. Naravno da su mnogi ti filmovi i serije dosta toga posudili i od Huxleyja jer na njegov teren prije koju godinu kao da je pomalo ušla i serija "Westworld". Naravno da su ove dvije priče zapravo posve različite, no u svojoj srži obje se bave istim temama koje su ipak puno bolje obrađene u "Westworldu", bez obzira što je i serija Jonathana Nolana i Lise Joy kasnije dosta zaglavinjala i zalutala.
Pokušali su se autori "Brave New Worlda" držati što je više moguće književnog predloška, naravno uz osuvremenjivanje i moderniziranje jer ipak je od 1932. kada je "Vrli novi svijet" objavljen prošlo već gotovo 90 godina. No, i ovdje je priča smještena u futuristički Novi svijet čiji su građani podvrgnuti socijalnom inženjeringu i svijet je to s jasnom hijerarhijom. Svijet je to u kojem ne postoji privatnost i sve je podređeno užicima. Konzumerističko ispiranje mozga ovdje je izgleda potpuno uspjelo, nitko ne razmišlja, nitko ne propitkuje kakav je to svijet u kojem žive i svi šutke igraju svoje uloge. Kako bi se dodatno potisnulo razmišljanje svi oni se kljukaju tabletama koje dodatno potiču receptore za sreću u mozgu, a situacija će se zakomplicirati kada jedan Alfa mužjak Bernard Marx (Harry Lloyd) i Beta ženka Lenina Crowne (Jessica Brown Findlay) otputuju na turistički izlet na mjesto koje se naziva Savage Land.
Taj Savage Land djeluje kao svojevrsni zabavni park u kojem stanovnici Novog svijeta obilaze divljake odnosno ljude koji žive izvan granice na način na koji su prosječni homo sapiensi živjeli stoljećima. Nakon što u Savage Landu dođe do pobune i Lenina i Bernard jedva izvuku živu glavu, oni će se s jednim "divljakom", koji je zapravo Alfa mužjak, Johnom (Alden Ehrenreich) vratiti u Novi svijet. John će u početku biti prava atrakcija za stanovnike Novog svijeta, no njegovim dolaskom polako će se početi i urušavati strogi hijerarhijski sustav i njegovo prisustvo kao da će dovesti do toga da se počne propitkivati cijeli poredak. Iako ova serija nije ni do koljena knjizi, ipak na kraju to nije bilo toliko loše kao što sam se pribojavao. Što se priča razvija, situacija čak postaje sve bolja i sve zanimljivija od one koju vidimo u uvodnoj prvoj epizodi u kojoj sve vrvi od orgija skoro kao u Kaliguli.
Iako je vizualno Vrli novi svijet dočaran čak i korektno te su kompjuteraši koji rade te efekte i simulacije odradili sasvim korektan posao, najveći problem su mi ostali do kraja nerazrađeni i dosta šuplji likovi. Imao sam dojam kao da ni sami glumci nisu do kraja uspjeli povjerovati u cijelu ovu priču te je i po tom pitanju to ostalo dosta površno i tanko. Najveći žal ostaje što se nije ni pokušalo dublje pozabaviti nizom tema koje otvara epohalna Huxleyjeva knjiga i što se barem nekom od tih tema koje su danas još aktualnije nego tridesetih godina prošlog stoljeća nije pozabavilo na konkretniji način. Teme kao ispiranje mozga, konzumerističko divljanje, psihološke manipulacije, reproduktivna tehnologija, stroga klasna hijerarhija samo su neke od tih tema koje su i danas iznimno zanimljive i na temelju Huxleyeve knjige moglo se tu zamisliti i nešto puno, puno bolje. Ovako je "Brave New World" ostao tek na razini površne zabave koja nije ni izbliza izazovna, ni stimulativna, a posebno ne provokativna kao legendarna knjiga.
Primjedbe
Objavi komentar