Mladi američki filmaš Noah Hutton snimio je subverzivnu kombinaciju SF-a, trilera i satire koja se događa ili u paralelnoj stvarnosti ili u bliskoj distopijskoj budućnosti u kojoj je nova generacija kompjutera potpuno promijenila svijet i dodatno ga ubrzala. S druge strane, Ray Micelli (Dean Imperial) je dostavljač iz Queensa koji i nije nešto posebno oduševljen tom novom tehnologijom, no potreban mu je novac kako bi platio liječenje za brata koji boluje od misteriozne bolesti zvane Omnia. Zbog toga će Ray i prihvatiti naizgled potpuno apsurdni posao razvlačenja kablova po šumama i nenastanjenim područjima u okolici New Yorka za korporaciju CABLR. Ta je tvrtka povezana s Quantumom, tehnološkim gigantom koji je zapravo postao svojevrsni monopolist kad su u pitanju moderne tehnologije, a Rayev i zadatak svih ostalih koji su prihvatili ovaj bizaran, ali izvanredno plaćen posao je vući kablove. I biti brži u svom poslu od robota jer u suprotnom neće biti plaćeni.
Koji je zapravo smisao razvlačenja svih tih kablova nije jasno Rayu, a bogami ni gledatelju, no jasno nam je da ovaj posao očajnim ljudima nudi priliku da relativno brzo zgrnu novac na kakav inače ne mogu ni pomišljati. Naravno da tu mora postojati neka caka i da puno toga tu nije tako bajno kao što se na prvu čini, a da se tu zbiva nešto još čudnije od onoga što je pretpostavljao, Ray će naslutiti kad shvati da je dobio već rabljeni "medaljon" odnosno identifikacijsku karticu. Osim što su mu za petama roboti koji imaju isti zadatak kao i on, Ray baš i nije tip koji djeluje da se nešto previše kreće, a brzina i tempo ključni su kakve će zadatke dobivati i koliko brzo će moći razvlačiti kablove. Od početka cijela ova apsurdistička i bizarna priča jedna je od onih uz koje ćemo iznad glave imati bezbroj upitnika, a iako cijeli ovaj svijet i okruženje djeluju kao stvarni svijet, sve je tu jako čudno.
Potpuno zbunjen je i Ray kojem zapravo ništa nije jasno i pun je on pitanja na koja baš i ne dobiva odgovore i fino se tu priča razvija, no nažalost nije to Hutton uspio zaokružiti i zaključiti u očekivanom stilu. Kao da ni sam nije znao na koji način rasplesti i zaključiti ovu bizarnu i potpuno zbunjujuću distopiju koja će se malo, pomalo raspetljavati, no čini mi se da je "Lapsis" (Rayev nadimak na CABL kartici koju je dobio) i svojevrsna satira na moderni korporativni kapitalizam. I na svijet tih ludih i teško razumljivih brzorazvijajućih tehnologija koje je gotovo nemoguće pratiti i pohvatati te se podjednako "Lapsis" bavi i strahom od svega toga. Ktome, Ray je prosječni tip koji se inače previše ne zamara s tehnologijama, aplikacijama i nema pojma o tome te će i zbog toga biti u dodatnim problemima i dodatnom zaostatku u odnosu na konkurenciju koja ispravlja sve pogreške.
To je jedna od teza koju ćemo čuti u promidžbenom filmiću CABLR-a kojom se mame novi razvlačitelji kablova, a osim tematikom konkurentnosti i bolesne kompetitivnosti, bavi se Hutton i problematikom isključivanja ljudi iz radnog procesa i njihove zamjene robotima i automatizacijom. I ne bavi se Hutton time na neki propovjednički ili upozoravajući način, već je on svu tu tematiku ubacio u pomalo kafkijanski teatar apsurda. Bio je "Lapsis" pomalo na tragu nedavne i ipak puno bolje satire "Sorry to Bother You" Bootsa Rileyja, čak i Gilliamovog "Brazila" i prava je šteta što cijela ova originalna i intrigantna priča nije bolje zaokružena. Posebna priča je glavni lik odnosno Ray koji pomalo djeluje kao da je ispao iz nekih filmova iz sedamdesetih. Djeluje on kao da je neki polupijani i ne pretjerano sposobni detektiv iz tog razdoblja koji ni sam ne zna u što se zapravo upetljao, ni o čemu se radi, no svejedno je čvrsto odlučio da će razriješiti misterij.
Primjedbe
Objavi komentar