PERSIAN LESSONS (2020,NJE-BLR-RUS) - 8/10



Očito nikad kraja Holokaust drama inspiriranim istinitim događajima iz II svjetskog rata, a ova snimljena u njemačko - rusko - bjeloruskoj koprodukciji pokazala se kao jedna od najboljih takvih u zadnje vrijeme. Bjelorusija je čak "Persian Lessons" kandidirala kao svog kandidata za Oscara za najbolji strani film, no njihova nominacija je diskvalificirana jer je premali broj ljudi iz Bjelorusije sudjelovao u stvaranju ovog filma. Štoviše, čitava priča nema baš nikakve veze s Bjelorusijom, a radnja "Persian Lessons" zbiva se u nacističkom koncentracijskom logoru u Francuskoj, gdje će završiti i mladi belgijski židov Gilles (Argentinac Nahuel Perez Biscayat). On će tek pukim čudom uspjeti preživjeti hvatanje od strane nacista 1942. godine jer dok će svi njegovi suputnici iz kamiona na licu mjesta biti streljani, Gillesa će spasiti jedna knjiga. U posljednji trenutak on će povući očajnički potez i predstaviti se kao Perzijanac zanijekavši da je Židov ponudivši kao dokaz knjigu koju je neposredno ranije dobio u zamjenu za sendvič od nekog drugog zarobljenog nesretnika.

Ispostavit će se da je upravitelj logora Koch (izvanredni Lars Eidinger) fasciniran Iranom i perzijskom kulturom i jezikom te je od svojih podređenih tražio da mu pronađu jednog Iranca koji bi ga mogao naučiti jezik Farsi. Kochov san je kad rat završi u Teheranu otvoriti restoran, a nakon nekog vremena ćemo saznati i razlog zašto baš Iran i Teheran. Ondje je navodno uoči početka rata izbjegao njegov brat koji je bio protivnik nacizma, a nakon što ga Gilles uspije uvjeriti da je on Iranac po imenu Reza, Koch će ga uzeti pod svoje i svakodnevno će uz njega učiti jezik koji se govori u Iranu. Problem je, naravno, što ni Gilles ne zna taj jezik pa će, kako bi spasio svoj život, morati izmisliti cijeli jezik, a to neće biti nimalo jednostavno. Svaka i najmanja pogreška mogla bi ga stajati života, a logor je ionako pun ljudi koji bi ga izdali i koji su sigurni da je cijela njegova priča najobičnija farsa.

Ima u "Persian Lessons" pomalo apsurdizma iz Benignijevog "La vita e bella", no s vremenom će se između logoraša i upravitelja logora početi razvijati prijateljstvo. Iako na prvu može djelovati da ovdje nedostaje mesa i da bi cijela priča mogla biti pomalo suhoparna, uspio ju je fino ukrajinski režiser s holivudskim iskustvom Vadim Perelman (House of Sand and Fog, The LIfe Before Her Eyes) nadograditi i zanimljivim podzapletima, intrigama i svim onim što imamo u sličnim pričama iz logora. Okruženje je ovdje sjajno i uvjerljivo uobličeno i kako vrijeme prolazi i Gilles preživljava pretvarajući se da je Iranac, ljudi oko njega jednostavno nestaju. Itekako je on svjestan što se oko njega događa i logoraši se stalno otpremaju na istok gdje će im sudbina biti zapečaćena, a kako će stjecati Kochovo povjerenje, Gilles će ubrzo postati i njegov tajnik te će bilježiti imena svih onih koji su pristigli u logor i koji su ga napustili.

Upravo imena logoraša poslužit će mu za izmišljanje cijelog jezika, a zahvaljujući sjanim i uvjerljivim izvedbama dvojice glavnih glumaca počiva snaga cijelog ovog filma. Uloge upravitelja nacističkih logora očito su iznimno zahvalne za glumce pa je tako i Eidingerov Koch daleko najkompleksniji i najizgrađeniji lik ovdje. Dok je Gillesov jedini instinkt nagon za preživljavanje, Koch je istovremeno i tipični krvoločni SS-ovac koji se previše ne zamara onime što se čini pod njegovim zapovjedništvom (ja nisam nikoga ubio, kaže on u jednom trenutku!), a istovremeno je i tragični idiot. Tip koji podsvjesno kao da zna da mu Gilles laže i vara ga, no on svim silama želi živjeti u toj zabludi i samozavaravanju učeći izmišljeni jezik. Posebno je upečatljivo finale "Persian Lessons", filma premijerno prikazanog u Gala programu festivala u Berlinu, a Perelman ga je sjajno zaokružio naglašavajući kolika je važnost sjećanja i memorije.

IMDB LINK 

Primjedbe