Kelly O'Sullivan očito je još jedna u nizu onih ne pretjerano poznatih i uspješnih glumica koja si je put odlučila prokrčiti na drukčiji način. Nakon sporednih uloga u nekim ne baš poznatim filmovima i serijama, odlučila je Kelly sama napisati scenarij za film u kojem će odglumiti glavnu ulogu. Stopama Sylvestera Stallonea kojem je isto pošlo za rukom s "Rockyjem", uspjela je O'Sullivan prodati svoj scenarij i snimiti film u nezavisnoj produkciji, a režiju ove gorko - slatke humorne drame potpisuje dugometražni debitant Alex Thompson, ujedno i njezin partner u stvarnom životu. O'Sullivan je Bridget, 34-godišnja konobarica čiji je život do sada bio obilježen potpunim promašajima i pogrešnim odlukama, a upoznat ćemo je na nekakvoj zabavi gdje je gnjavi neki sredovječni dosadnjaković kojeg ne može slušati.
Ubrzo će na istoj toj zabavi završiti ona s dosta mlađim tipom Jaceom, a ono što je planirala kao najobičniju veza za jednu noć, završit će neočekivanom trudnoćom. Paralelno, zaposlit će se ona kao dadilja šestogodišnjoj djevojčici Frances, kćeri dobrostojećeg i nešto starijeg lezbijskog para koji upravo čeka novo dijete. Dobit će ona igrom slučaja ovaj posao iako je posve očito da je Bridget potpuno nespremna za brigu o djeci, bilo vlastitoj, a kamoli tuđoj. Ona je jedna od onih tridesetinešto godišnjakinja koje još ni blizu nisu shvatile što bi sa svojim životima, a jednako koliko je nesređena i kaotična, toliko je i jezičava, iskrena i sve što joj je u glavi, odmah i ispali pa se i time konstantno dovodi u dosta nezgodne situacije. Također, Bridget samu sebe smatra liberalnom feministicom ateisticom, a jedna od žena čiju kćer će čuvati, izrazito je religiozna pa ne zna kako im uopće objasniti da se odlučila za pobačaj, a sada bi se trebala brinuti za nečije dijete.
Pomalo je "Sveta Frances" bio i zakašnjeli coming-of-age, kao i zanimljiva, simpatična i na trenutke duhovita karakterna studija jer podjednako koliko će novo poznanstvo utjecati na Bridget, toliko će utjecati i na majke od malene Frances. Možda baš zato što je O'Sullivan u ovu priču unijela dosta toga vlastitog, djeluje sve ovo tako životno, stvarno, autentično, a iako na prvu "Saint Frances" može izgledati kao neki pamfletistički film kojim se promovira moderni, liberalni stil života, zaista je ovo bilo fino zaokruženo i vješto se izbjeglo nepotrebno politiziranje i problematiziranje tih osjetljivih tema. U središtu priče ubrzo će se naći odnos između Bridget i u početku nepovjerljive, zaigrane, čak i naizgled pomalo zločeste djevojčice, uz koju kao da će 34-godišnjakinja početi preispitivati svoje životne prioritete i početi razmišljati o tome što uopće želi od života.
Imala je ova indie dramedija dosta uspjeha na američkim festivalima, a čak je odnijela i nagradu publike te posebnu nagradu žirija na uglednom Soth by Southwest festivalu u Austinu u Teksasu. Iako bi na Bridgetino ponašanje često mogli okretati očima oni konzervativnijih pogleda na svijet oko nas, posebno jer imamo tu brojne one stvarne, pomalo incidentne detalje koji se obično događaju, no o njima s baš i ne priča. Poput jedne od uvodnih scena u kojima nakon pijane noći provedene s Jaceom, njih dvoje tek ujutro shvate da je Bridget zaboravila da je imala menstruaciju, a on to nije ni shvatio dok se nije pogledao u ogledalo. Nekako na tragu brojnih sličnih filmova ili serija posljednjih godina, u kojima smo imali prilike vidjeti žene kako posve otvoreno ne samo pričaju, već se i sprdaju na račun seksualnosti, nesređenosti, kompliciranosti i sveg ostalog (na pamet mi odmah pada "Fleabag"), slično možemo očekivati i ovdje. Uspjelo se tu fino balansirati između drame i komedije i pokazao se "Saint Frances" na kraju kao sasvim solidan i simpatičan filmić.
Primjedbe
Objavi komentar