Mladi grčki filmaš Georgis Grigorakis ovom upečatljivom dramom predstavio se u programu Panorama festivala u Berlinu gdje je "Digger" dobio posebno priznanje europskog udruženja art-kina. Ovaj je film potom prikazan na brojnim svjetskim festivalima, tako i u Sarajevu gdje je izvanredni Vangelis Mourikis dobio nagradu za najboljeg glumca. Mourikis koji je pet puta u Grčkoj dobivao nagrade za najboljeg glavnog ili sporednog glumca, ovaj je puta 60-godišnji usamljenik Nikitas koji živi u drvenoj kućici usred šume negdje na sjeveru Grčke. Da mu nije nimalo lako vidimo već u uvodnim scenama kad će mu poplave i odroni umalo uništiti sve što ima, a ubrzo će nam postati jasno da je za to dobrim dijelom kriva rudarska kompanija s kojom Nikitas vodi rat. I dok je većina stanovnika s ovog područja već odavno prodala imanja i preselila, tvrdoglavi i inatljivi Nikitas ne želi za to ni čuti.
A rudarska kompanija koja je zamislila da bi upravo preko njegovog imanja trebala ići cesta naravno da čini sve kako bi ga otjerala i natjerala na prodaju. No, nakon tragedije u mladosti (o kojoj ćemo ponešto saznati kasnije) i nakon što ga je prije dvadesetak godina napustila žena sa sinom, Nikitas se skrasio u šumi gdje se trudi živjeti u skladu s prirodom. Dok rudarska kompanija uporno ruši stabla i sve ostalo što joj se nađe na putu, on sadi stabla, a preživljava uzgajajući orahe, kestene i jabuke te kokoši. Život ovog namćorastog usamljenika djeluje prilično monotono i jednolično, no dinamika će se promijeniti kada se ondje pojavi njegov danas dvadesetinešto godišnji sin Johnny (Argyris Pandazaras).
Stigao je Johnny do ćaćine kućice u šumi na kroserici priopćivši mu da je umrla njegova majka i da mu je ona oporučno ostavila pola imanja oca kojeg nije vidio valjda 20 godina. Johnny inzistira da stari proda imanje jer mu je banka ovršila kuću na Kreti gdje živi, no starog to uopće ne zanima i ne želi čuti za prodaju. Ostat će tako Johnny sa starim na imanju pokušavajući ga privoljeti na prodaju, a naravno da će vrijeme koje će provesti skupa dovesti do toga da se otac i sin ponovno počnu upoznavati. Ipak, bit će to dosta konfliktan odnos jer iako to ne žele priznati, oni su karakterno jako slični, tvrdoglavi i inatljivi tipovi. Paralelno ćemo shvaćati kako je i cijelo selo podijeljeno i na rubu sukoba između onih koji su protiv rudarske kompanije tvrdeći da ona uništava njihov način života i tjera ih iz njihovih domova s jedne te onih koji su pronašli posao u istoj toj kompaniji i uvjereni su da je ona spas za ovo mjesto.
Naravno da su na jednoj strani uglavnom stariji mještani, a na drugoj mlađi, a cijela ova priča kao da je pomalo i metafora za konflikt starog i mladog, tradicionalnog i modernog, koje će ovdje doći do izražaja na više razina. Snimio je Grigorakis pametnu, uvjerljivu i finu karakternu studiju koja je i vizualno upečatljiva te se sjajno tu nerijetko kontrastiraju umirujući prizori jesenske šume s bučnim, glasnim, neprirodnim potmulim zvucima svih tih strojeva koji uništavaju zemlju i zauvijek mijenjaju krajolik. Iako je u "Diggeru" u prvom planu odnos oca i sina, sjajno su tu inkorporirane i aktualne teme poput uništavanja okoliša, rušenja šuma, socijalne situacije te vječne borbe između malog običnog čovjeka i sustava u kojoj je pobjednik uvijek bio poznat i prije nego što je ta borba počela.
Iako smo posljednjih godina iz Grčke navikli da se gotovo svi filmovi koji imaju dobru prođu na svjetskim festivalima vežu uz njihov čudni val, "Diggers" je moderan europski art film koji se potpuno uklapa u trendove i stil kakav dolazi iz praktički svih kinematografija. Cijela je priča ovdje potpuno realistična, stvarna, a puno pažnje Grigorakis posvećuje detaljima i zaista je ovo potpuno zaokružen film kojem se apsolutno ništa ne može prigovoriti. Uvjerljiva i emotivna priča, nadahnuta režija, sjajno zaokruženi glavni likovi od kojih je jedan praktički otvorena knjiga i znamo što ga pokreće i motivira, dok je drugi tajanstven i misteriozan, enigmatičan, a obojica glumaca koji su ih utjelovili su napravili kvalitetan posao. Kao što sam spomenuo, tu je i iznimna fotografija, ali i samo okruženje koje donosi dodatni plus ovom kvalitetnom i pametnom filmu koji nema ni problema s ritmom i dinamikom što je nerijetko slučaj s europskim art filmom.
Primjedbe
Objavi komentar