Julie Delpy francuska je glumica koju vjerojatno najbolje pamtimo kao Celine u Linklaterovom serijalu "Before" gdje je bila partnerica Ethanu Hawkeu, a u ovom potpuno neobičnom filmu ona je i scenaristica i redateljica i, naravno, glavna glumica. "My Zoe" počinje kao jedna od onih teških, čak i pomalo mučnih obiteljskih drama, a prije nego što to zapravo uspijemo i shvatiti, pretvorit će se u kombinaciju SF-a i trilera. Iako ovaj film i nije bogzna kako prošao, meni je ova netipična i pomalo fragmentarna priča koja, jasno, ima svojih problema, bila ugodno iznenađenje u kojem se Delpy pozabavila nekim iznimno intrigantnim, čak i kontroverznim temama.
Delpy je Isabelle, francuska genetičarka koja živi u Berlinu sa svojom šestogodišnjom kćeri Zoe i pokušava sa svojim bivšim mužem, bijesnim i temperamentnim Britancem Jamesom (Richard Armitage) ispregovarati donekle mirni razlaz i uvjete skrbništva. No, oni se stalno svađaju oko vremena s kćeri, a vrlo brzo će nam postati jasno da je James jedan od onih tipova koji sve žele imati pod kontrolom i koji žele da je sve uvijek po njihovom. Tako ćemo shvatiti da je on na Isabelle uvijek gledao nekako s visoka, nije podržavao njenu znanstvenu karijeru optužujući da tako zanemaruje njihovu kćer. Kad jednog dana Zoe zbog misteriozne bolesti završi u bolnici, a ubrzo i umre, Isabelle će se s uzorcima stanica svoje kćeri zaputiti u Rusiju, kako bi kontroverznog liječnika Fischera (Daniel Brühl) pokušala nagovoriti da klonira njenu kćer.
Možda sam ovaj puta otkrio i previše radnje, no takav twist zaista nisam očekivao. I to u trenucima kad mi se činilo da bi "My Zoe" mogao biti još jedan od onih tužnih filmova kojima je u središtu pažnje nošenje roditelja s gubitkom djeteta. Bez obzira što cijela ova priča djeluje jako čudno, čak nevjerojatno hladno s obzirom na tematiku kojom se bavi, a na trenutke i pomalo nepovezano, uspjela je Delpy snimiti i više nego solidnu i potpunu neočekivanu priču s kojom se premijerno predstavila na festivalu u Torontu. Većinu pažnje Delpy možda i nije posvetila istrazi teme kojom se bavi i je li sve ono što ona planira napraviti zaista moguće i izvedivo, već je u središtu zapravo trauma s kojom se nosi žena nakon gubitka kćeri. I na koji način se nosi jer Isabelle je čvrsto odlučilo stvoriti sebi novu Zoe i to Zoe koja će biti samo njezina i koju neće morati dijeliti s nikim drugim.
Primjedbe
Objavi komentar