Woody Allen i dalje nastavlja sa štancanjem svojih tipičnih i prepoznatljivih romantičnih komedija, a "Rifkins's Festival" još jedna je njegova standardna i britka intelektualistička komedija o bračnim problemima, nesigurnosti kod likova koji spadaju u društvenu elitu. Nakon što je nekoliko posljednjih filmova ponovno snimao u New Yorku i okolici, Allen se vratio u Europu, a nakon "Vicky Cristina Barcelona" iz 2008. godine, radnja i ovog njegovog filma zbiva se u Španjolskoj. Ovaj put u San Sebastianu i to za vrijeme dok se ondje održava filmski festival (na kojem je Allenov film i premijerno prikazan), gdje se u pratnji supruge zaputio Mort Rifkin (Wallace Shawn). On je jedan od onih tipičnih tipova kakve je sve do nedavno glumio sam Allen, nezadovoljni i već ostarjeli intelektualac i elitist, teoretičar filma i nerealizirani književnik koji je u San Sebastian stigao u pratnji dosta mlađe žene Sue (Gina Gershon).
Ona je pak agentica koja neskriveno flertuje s puno mlađim francuskim filmašem i svojim klijentom, pompoznim preseratorom Philippeom (Louis Garrel). Za to vrijeme Mort će upasti u pravu egzistencijalnu krizu, tjeskobe, a stari hipohondar sam će sebe uvjeriti da je na pragu infarkta i pomoć će zatražiti od duplo mlađe liječnice Jo Rojas (Elena Anaya) u koju će se neurotični starčić zatreskati kao dječarac. I praktički sve je to već viđeno u ranijim Allenovim filmovima te će Mort cijelo vrijeme filozofirati o filmovima, smrtnosti, ljubavi, a na cijeli ovaj film moglo bi se gledati i na svojevrsnu Allenovu posvetu filmskoj umjetnosti i najvećim filmskim klasicima kao što su Welles, Truffaut, Godard, Fellini, Bunuel i Bergman.
Svo vrijeme boravka u San Sebastianu Mort će proživljavati neobične noćne more koje su zapravo i parodije na neke najpoznatije trenutke iz klasika gore navedenih autora. Te segmente njegov u posljednje vrijeme stalni suradnik kad je u pitanju fotografija, legendarni Talijan i gotovo pa Allenov vršnjak, Vittorio Storaro (koji je ujedno i bio snimatelj brojnih europskih i američkih klasika, dovoljno je reći Apokalipsa danas ili Posljednji kineski car), snimio je u crno - bijeloj tehnici. Čuveni segmenti iz klasika kao što su "Sedmi pečat", "Persona", "Građanin Kane", "Jules i Jim" i brojni drugi, prilagođeni su Allenovom vrckavom stilu i njegovom stilu humora, a u njima se kao likovi pojavljuju i likovi iz samog filma. Možda bi bilo pogrešno reći da se Allen potrošio, no njegovi posljednji filmovi djeluju kao varijacija na temu prethodnih uspješnica, ali svejedno svi oni koji vole njegov opus vjerojatno neće puno pogriješiti s "Rifkinovim festivalom".
Primjedbe
Objavi komentar