Bio je ovaj indie britanski SF / horor još jedan od onih malih filmova koji su imali odličnu ideju, ali se ona nažalost brzo potrošila. Prosječna britanska obitelj nalazi se na božićnoj večeri nakon što su godinama bili dosta otuđeni, a ubrzo će se svi oni naći zarobljeni u tipičnoj kući iz predgrađa. Misteriozno biće ili što već koje ih je zatočilo u kuću, preko noći blindiralo sva vrata i prozore da nitko ne može van, obraća im se isključivo preko televizije preko koje im šalje upute što da rade. Naravno da su telefonske i internet veze presječene i televizor je jedini izvor informacija za sve njih, a ako neće slijediti upute koje im stižu preko televizije, ne piše im se dobro.
I bila je temeljna premisa tu izvrsna, tim više što su i sami likovi na prvu djelovali zanimljivo (iako stereotipno), a konfliktnih situacija bilo je i prije no što je televizor situaciju uzeo u svoje ruke. Tako je sin Nick (Sam Gittins) kući doveo djevojku Indijku Annji (Neerja Naik), što je očito prilično zasmetalo njegovom autoritarnom ocu birokratu koji vjeruje da je sve što radi država dobro Tonyju (Grant Masters), kao i djedu rasistu (David Bradley). Tu je i do zuba trudna sestra s nabildanim šupljoglavcem od muža, kao i mama koja se ne bi htjela nikome zamjeriti, no baš se ne usuđuje suprotstaviti svom mužu. Odmah za večerom Nick i Annji spremaju se otići jer ne mogu više trpjeti uvrde, no ipak odluče prespavati, a nakon što se rano ujutro probude, imat će što za vidjeti.
Čini mi se kao da su scenarist Gavin Williams i redatelj Johnny Kevorkian pokušali izvesti da "Await Further Instructions" bude i svojevrsna društvena kritika i satira, a priča o ovom apsurdnom uvrnutom društvenom eksperimentu o tome koliko su ljudi spremni slijediti upute od potpuno nepoznatih (da situacija bude luđa, ovaj puta od televizora) solidno je funkcionirala sve do posljednje trećine filma. Priča se tu, nažalost, počela potpuno raspadati i SF / horor koji je funkcionirao i na simboličkoj razini i imali smo tu i temu straha od dominantnog oca i vječnog bijega od konfrontacije s njim koji je sada postao neizbježan, na kraju je skliznuo gotovo u banalni cronenbergovski body horor. Ono što je neko vrijeme možda i izgledalo kao solidna i dobro promišljena crna komedija o tehnologiji, strahu, spremnosti na potpuno prepuštanje slobodne volje, na kraju se svelo na propuštenu priliku.
Primjedbe
Objavi komentar