Vodi nas ova kombinacija drame i fantazije u zatvor u Obali Bjelokosti. Zatvor je to smješten usred džugle nedaleko od Abidjana, a ovaj se zatvor od većine ustanova takvog tipa razlikuje po tome što u njemu vladaju sami zatvorenici. Na čelu zatvora je zatvorenik kojeg su zatvorenici sami izabrali odnosno dangoro, a tu funkciju trenutačno obnaša korpulentni Crnobradi (Steve Tientcheu). I izgleda da ta neobična hijerarhija funkcionira, a jedno od pravila je da kada dangoro oboli, on više ne može vladati i mora si oduzeti život. Odmah u startu nam je jasno da je Crnobradi bolestan jer diše on uz pomoć maske s kisikom i bocu s kisikom stalno vuče za sobom, no mudri vođa dovoljno je iskusan da zna sve rupe u propisima. Jedno od tih neobičnih pravila na tom neobičnom mjestu glasi da ako u noći uoči crvenog mjeseca uspije pronaći Romana odnosno onoga tko će zatvorenicima tu cijelu noć pričati priču, možda uspije još neko vrijeme produžiti svoju vladavinu.
Na svoju nesreću upravo dan uoči noći punog mjeseca u ovaj je zatvor stigao mladić (Bakary Kone) kojem uopće ne znamo ime. Znamo samo da je u prdekani završio jer je bio član bande koja se naziva Mikrobi čiji je šef bio nedavno ubijeni tip po imenu Zama King. Kad Crnobradi upravo novopridošlog mladića izabere da će biti ovogodišnji Roman, zbunjeni klinac naći će se u situaciji da cijele noći mora izmišljati priče ako želi preživjeti u ovoj zatvorskoj džungli. Također, ako zatvorenicima njegova priča ne bude zanimljiva, dakako da ga imaju pravo ubiti, a on će kao glavnog protagonista svoje priče izabrati friško ubijenog šefa bande. No, kad shvati da je priča o Zami prekratka kako bi preživio, morat će posegnuti u svijet mašte, fantazije, afričke povijesti koja se miješa s magijom kako bi konstruirao dugu, dugu priču koja će držati pažnju krvoločnih kolega.
Smjestila se ova kombinacija drame i fantazije negdje na pola puta između naturalizma i magijskom realizma i fino je scenarist i režiser Philippe Lacote umijesio ovu zaista neobičnu priču. Mladi Roman će tako priču koju izmišlja popunjavati i nekim situacijama iz svog života, kao i nekim osobama i situacijama koje zamijeti oko sebe, a sve to će nadopuniti detaljima iz lokalne mitologije i etnologije koju je nekoć čuo. Nadopunit će on svoju priču i nekim detaljima iz stvarnosti odnosno iz nedavnog građanskog rata koji se vodio u Obali Bjelokosti, a Lacoteova drama pomalo posuđuje i motive iz arapskih legendi iz "1001 noći", kao i od tipičnih šekspirijanskih drama jer i ovdje se u pozadini odvija tipična borba za prevlast, ali i od klasičnog grčkog teatra.
Moram priznati da mi je cijela ova priča od počeka pa sve do kraja djelovala nekako čudno, pomalo apsurdistički, čak i anahrono jer u trenucima dok će Roman pričati priču, ekipa iz zatvora povremeno će se početi pretvarati u njegove glumce. Njegovu priču svako malo će prekidati ili pjesmom ili zvucima odobravanja ili negodovanja. Tako kada Roman svog junaka Zamu on opiše kao škorpiona, zatvorenici će se početi savijati kako bi imitirali škorpiona, a posebno su impresivne scene u kojima ćemo zaista i otputovati u središte Romanovih priča. Fino je Lacote u svom filmu kombinirao folklor i mitove s pomalo modernističkom naracijom, a film je to koji se ističe i sjajnom fotografijom. Premijerno je "Night of the Kings" ili "La nuit des rois" kako se naziva u originalu prikazan u sekciji Horizonti na festivalu u Veneciji, potom je imao lijep festivalski život, a bio je i kandidat Obale Bjelokosti za Oscara te je uspio ući u uži krug kandidata za nominacije.
Primjedbe
Objavi komentar