Ian McEwan britanski je pisac koji kao da se specijalizirao za pomalo uvrnute, devijantne, čak i perverzne priče, a najbolji primjer toga je i "Cementni vrt" koji je petnaest godina nakon objave knjige na film prebacio njegov sunarodnjak Andrew Birkin. Dugo je Birkin bio lokacijski menadžer i asistent puno poznatijeg sunarodnjaka Stanleyja Kubricka prije nego što se i sam posvetio režiji, a ova pomalo morbidna, gothic drama najpoznatiji je film koji je ikada snimio. Dobio je za "The Cement Garden" Birkin i srebrnog medvjeda za najboljeg režisera u Veneciji gdje je film premijerno prikazan, a do danas je ova mračna obiteljska drama stekla i kultni status.
Praktički cijela radnja filma odvija se u ili okolo izolirane i potpuno netipične betonske kuće u predgrađu nekog britanskog grada. Uopće to ne djeluje kao da je Engleska jer svuda uokolo su ruševine, više to podsjeća na Bejrut osamdesetih ili Staljingrad i zaista u cijelom tom okruženju kuća ove obitelji užasavajuće strši. Ondje živi otac, koji će se jednog dana samo srušiti i umrijeti ne dovršivši svoj plan betoniranja kompletnog dvorišta. Vrlo brzo, samo nekoliko tjedana kasnije, razbolit će se i majka, koja će na smrtnoj postelji djecu upozoriti da bi mogli završiti u siročadi nakon njene smrti. Zato njena djeca odluče majčinu smrt držati kao tajnu i njeno će tijelo sakriti u kovčegu u podrumu kojeg će, naravno, napuniti betonom.
I sve je to samo uvertira u ovu bizarnu, uvrnutu priču u kojoj imamo i natruhe incesta između dvoje najstarije djece, pomalo ženskastog, 15-godišnjeg Jacka (Andrew Robertson) i dvije godine starije Julie (mlada Charlotte Gainsbourg, inače Birkinova nećakinja i kćer njegove sestre glumice Jane Birkin i poznatog francuskog glazbenika Sergea Gainsbourga). Jack je u godinama kad tek otkriva svoju seksualnost i on je jedan od onih mladih kompulzivnih masturbatora (u trenucima kad će on bacati drkicu u kupaonici, njegov će otac nekoliko metara dalje u dvorištu i umrijeti od infarkta). Julie ga konstantno izaziva jer osjeća da ga ona seksualno privlači i kao da uživa dovoditi ga u nelagodne i neprirodne situacije.
Vrlo brzo kuća će se pretvoriti u potpuni svinjac, a neko vrijeme oni će čak i uspijevati skrivati tajnu da su im roditelji mrtvi i da oni tamo žive sami. No, naravno da skrivanje takve tajne neće moći trajati vječno. Uspio je Birkin stvoriti nevjerojatno klaustrofobičan i nelagodan ugođaj ne samo u kući i njenoj okolici, već i zbog odnosa među braćom i sestrom. U ovom mračnom, čak i depresivnom filmu imamo priliku na pomalo alegoričan način vidjeti kako to može izgledati život kad se iz njega izuzmu sva društvena pravila i kad jednostavno nestanu autoriteti koji služe za izvođenje djece na pravi put. Djeluje sve ovo i dosta avangardno, prepuno simbolike, a kad shvate da su u situaciji da mogu činiti što hoće, sva djeca će početi kršiti neka nepisana društvena pravila i pretvorit će se ova kuća u mjesto u kojem ne postoje kočnice u ostvarivanju svih želja i impulsa.
Primjedbe
Objavi komentar