Nezavisni američki filmaš Tim Sutton ovom neobičnom, stiliziranom, antikapitalističkom krimi dramom punom simbolike predstavio se u programu Encounters festivala u Berlinu. Pomalo me ovaj čudan film koji ima nekih sjajnih scena i zanimljivih trenutaka, no esencijalno dosta prazan i nesadržajan, podsjetio na filmove kao što su Scorseseov "Taksist", Lynchov "Plavi baršun", čak i nedavni "Joker", a posebice na posljednje filmove danskog modernista Nicolasa Windinga Refna. U središtu priče je dvoje mladih društvenih izopćenika, autsajdera koji će se posve slučajno susresti i krenuti u više simbolički, nego stvaran pohod protiv developerske, kapitalističke mašine koja melje ljude poput njih.
Saul (Britanac Cosmo Jarvis kojeg se sjećamo iz "Lady Macbeth" i "Calm With Horses") je usamljeni čudak i strastveni navijač njujorških Knicksa koji djeluje da ima poneku dijagnozu. Živi on s djedom i bakom u kući iz koje će ubrzo biti izbačeni jer ondje investitori planiraju gradnju parkirališta, a stalno on na licu nosi bizarnu klaunsku masku. Zama (Dela Maskianyar) je pak mlada muslimanka u nikabu koja također u New Yorku živi s ujakom i ujnom koji kao da je guše. Odluči ona pobjeći i prva osoba na koju će naletiti je baš Saul te će njih dvoje brzo klinkuti i krenuti u odiseju gradom koji se mijenja i gradom u kojem očito više nema mjesta za luzere kao što su oni. Na drugoj strani imamo gramzivog i beskrupuloznog Developera (Johnny Lee Miller), tipa svedenog na razinu karikature kojem još samo fali ona maska za kisik pa da bude isti Hopperov Frank Booth iz "Plavog baršuna".
Iako je ova simbolistička, ušminkana i stilizirana krimi drama u startu možda i obećavala, pokazalo se da Sutton ipak nije uspio otići dalje od nekoliko ideja, a koje nije uspio sklepati u zadovoljavajuću cjelinu. I to je velika šteta jer Jarvis je baš dobar u ulozi tipa koji djeluje poput križanca Jamesa Deana (čiji poster ima na zidu sobe) iz "Buntovnika bez razloga", De Nirovog Travisa Bicklea iz "Taksista", bijesnog i ogorčenog luđaka spremnog kazniti cijeli svijet te Phoenixovog Arthura Flecka iz "Jokera". Posebno je upečatljiva scena kad on i Zama sjede u autu i on potpuno podivlja kad čuje na radiju da su njegovi Knicksi izgubili još jednu u nizu utakmica pa krene mahnitati i objašnjavati joj zašto navija za Knickse, a zašto mrzi Netse koji će za njega uvijek biti iz New Jerseyja, a ne Brooklyna.
U tom njegovom monologu postane nam jasno kako u luzerskoj momčadi Knicksa on vidi sebe i ostale Njujorčane poput sebe koji su uslijed vremena i razvoja izvukli deblji kraj i nisu se snašli. Tu je i bizarna scena u kojoj Developer sjedi na fotelji s iskrivljenim licem, a oko njega se previjaju tri prostitutke koja zaista djeluje kao da je ispala iz nekog Refnovog filma. Djeluje cijelo ovo društvo više kao karikatura stvarnog svijeta, kao bizarne krajnosti koje će se morati susresti i konfrontirati. Naravno, ne u onom klasično holivudskom smislu jer od starta nam je jasno da je borba ovdje odavno završena i već se odavno zna tko su pobjednici, a tko su gubitnici. Možda je i to, kad malo bolje razmislim, jedan od razloga zašto se malo toga zaista i događa u ovom filmu, jednostavno zato što se sve bitno već dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar