Japanski modernist Sion Sono (Cold Fish) kao da posljednjih godina pokušava pratiti tempo koji je nametnuo njegov sunarodnjak i kolega Takashi Miike te izbacuje barem jedan film godišnje. Sonov tempo još je ubitačniji kad se zna da on sam i piše scenarije za gotovo sve svoje filmove, a takav je slučaj bio i s ovom bizarnom i neobičnom humornom dramom koja se iznenada pojavila dok se naveliko pisalo kako ovaj Japanac snima film s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi. Oduvijek je Sono bio poznat kao svojevrsni filmski buntovnik koji snima netipične i neobične, gotovo anarhističke filmove i narativno i stilski, a takav je bio i "Red Post on Escher Street". Film je to u kojem nema klasičnog glavnog lika i u kojem nema glavne narativne linije, već u gotovo dva i pol sata koliko film traje, pratimo sudbine i priče brojnih ljudi, uglavnom djevojaka, koje su se odlučile prijaviti na audiciju za snimanje filma.
Ugledni mladi filmaš Kobayashi iznenada je najavio da traži nova i nepoznata lica za svoj novi film, praktički sve djevojke koje vide oglas odlučit će se prijaviti za ulogu. I svaka od njih imat će neke svoje razloge, a masovna audicija privući će potencijalne glumice najrazličitijih profila, socijalnih statusa, a svima njima je zajedničko da sanjaju kako će postati zvijezde. No, vrlo brzo će se ispostaviti da praktički nitko od njih neće dobiti pravu šansu jer će glavni producent Kobayashiju nametnuti glavne glumice koje mora angažirati ili nema filma. Ne treba biti previše mudar da bi se shvatilo da je cijeli ovaj film zapravo parodiranje japanskog filmskog sustava, a da je Kobayashi dobrim dijelom Sonova personifikacija.
Ujedno, "Red Post on Escher Street" bi se mogao nazvati i filmom koji je svojevrsna posveta statistima, ljudima bez kojih ne bi ni bilo dobrog dijela filmova i ključni su za iluziju realnosti koju donosi film, a praktički nikada i ne znamo tko su oni. Složio je Sono iznimno komplicirani filmski mozaik i treba proći neko vrijeme da pohvatamo tko su svi ti likovi i da se njihove priče počinju ispreplitati pa zato i ne čudi da se priča razvija dosta sporo. Također, uz tek nekoliko etabliranih glumaca, Sono je angažirao većinom nepoznate glumce, debitante kojima je ovo bila prva uloga tako da je "Escher Street" film u kojem se stvarnost i iluzija pomalo stapaju. Za razliku od dobrog dijela njegovih filmova u ovome gotovo da i nema nasilja i seksa te je po tome "Escher Street" prililno netipičan Sonov film. Iako je ovu kompliciranu priču na kraju uspio fino zaokružiti te su i fotografija i montaža i režija ovdje na standardnoj razini, svejedno mi "Red Post on Escher Street" nije bio na razini njegovih najboljih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar