Mađar Bela Tarr već desetljećima je jedan od miljenika europske filmske kritike, a ova alegorijska drama smještena u mađarsko selo za vrijeme komunističkog režima često se ističe kao jedan od vrhunaca njegovog opusa. Tarr je predstavnik filmskog izričaja koji bi se mogao nazvati i Slow Cinema i njegovi filmovi znaju trajati i jako dugo (najbolji primjer je njegov "Satantango" koji traje gotovo sedam i pol sati). Srećom, s "Werckmeister Harmoniac" Tarr se uspio zaustaviti na nekih dva i pol sata, a scenarij je napisao zajedno sa svojim čestim suradnikom Lászlóm Krasznahorkaijem prema njegovom romanu "Melancholy of Resistance" iz 1989. godine. Priča je tu smještena u neimenovano, izolirano i zapušteno mađarsko selo tijekom komunističke ere (teško je zaključiti jesu li to pedesete, šezdesete ili sedamdesete), a u središtu pažnje je mladić po imenu Janos.
Njega će potpuno opčiniti atrakcija koja je stigla u njegovo selo, misteriozni cirkus čija je glavna "zvijezda" lešina kita smještena u ogromnu prikolicu. Janos živi s ujakom Györgyjem, starim kompozitorom i muzikologom koji je pak opsjednut baroknim muzikologom Andreasom Werckmeisterom i njegovim harmonijama, a nekako s dolaskom u selo putujećeg cirkusa, počet će se narušavati harmonija u tom mjestu. Györgyjeva žena Tunde pokušat će ga privoljeti da se uključi u nekakav misteriozni pokret otpora, a vrlo brzo u ovom mjestu eskalirat će nezamislivo nasilje. Cijela je ova priča zaista dosta hermetična, misteriozna, prepuna simbolike, a Tarrovo stvaralaštvo definitivno nije za masovnu publiku jer on je jedan od onih filmaša koji doslovno preziru standardnu naraciju.
"Prezirem priče jer one ljude dovode u zabludu da se nešto dogodilo. U stvarnosti, ništa se zapravo događa osim što idemo iz jednog stanja u drugo. Sve što ostaje je vrijeme koje je jedino iskonsko". Nešto u tom stilu je Tarr rekao objašnjavajući jednom prilikom svoju viziju i svoju poetiku. I definitivno je on filmaš unikatnog i originalnog stila i izričaja, estetičar koji se izražava u crno - bijeloj tehnici, pesimist i mračnjak koji svijet vidi još tamnijim i gorim mjestom od onoga što stvarno jest i koji kao da je opsjednut apokalipsom. Naravno da se i ovdje na zaista šokantnom i mračnom kraju može očekivati njegova vizija apokalipse i potpunog kaosa koje će pogoditi ovo mjesto, a poklopit će se ona s pomrčinom sunca. Prepoznatljiv je Tarr i po dugim, često nepomičnim kadrovima pa se tako cijeli ovaj film koji traje 145 minuta sastoji od ukupno 39 kadrova od kojih neki djeluju zaista hipnotizirajuće, gotovo omamljujuće.
Mogao bi se "Werckmeister Harmoniac" opisati i kao neobična verzija Cinema Veritea, filmska fikcija u kojoj sve djeluje nekako stvarno iako je od početka jasno da je sve to ne samo fikcija, već i da je cijela ta priča potpuno nadrealna, fantazijska. Tarr je jedan od onih istinskih vizionara koji promatra svijet potpuno drugim očima od prosječnog čovjeka i koji snima filmove koji bi se mogli opisati hranom za dušu. Filmova koji još dugo poslije gledanja ostaju u onome koji ih sa strpljenjem i pažnjom pogleda i filmova uz koje se još dugo o čemu ima razmišljati i čiju si poruku svatko može interpretirati na svoj način. Tako se na "Werckmeister Harmoniac" može gledati i na mračnu viziju svijeta pa tako i groteskna raspadajuća, vjerojatno smrdljiva lešina najvećeg kita na svijetu koju znatiželjnici dolaze gledati u prikolici, možda simbolizira raspadanje jednog sustava.
S druge strane tu je Princ, misteriozna zvijezda cirkusa kojeg nitko nikada nije vidio i nitko zapravo ne zna tko je on. Iako nitko ne zna ništa o njemu, čini se da Princ upravlja ne samo s lešinom kita, već kao da će njegova prisutnost potpuno povampiriti praktički sve mještane ovog do jučer prosječnog seoca. Nakon što ga vlasnik cirkusa potjera, oslobođeni Princ kao da će mase potaknuti na pobunu i na nerede koji će postati nevjerojatno nasilni i krenut će u rušenje svega pred sobom. Možda taj Princ simbolizira novi i drukčiji društveni poredak, svima nepoznat u tom trenutku, koji se možda ljudima čini primamljiv, egzotičan, atraktivan, no vrlo brzo ispostavit će se da je sve to zabluda. Možda sam ja potpuno zabrijao i otišao potpuno pogrešnim putem, no "Werckmeister Harmoniac" je jedan od onih filmova uz koje ne postoje pogrešni putevi i uz koje mozak radi i s većim kapacitetom od deset posto koliko ga čovjek, navodno, iskorištava u normalnim situacijama.
Primjedbe
Objavi komentar