Simone Segre (Alessandro Gassmann) ugledni je kirurg iz Trsta, pedesetogodišnji samac čiji će život promijeniti jedna nesreća. Sasvim slučajno će on naletjeti na razbijeni auto i teško ozlijeđenog čovjeka unutra kojem neće pomoći kad shvati da je ovaj neonacist. Tip izbrijane glave sa svastikom na prsima i znakom SS trupa na ruci umrijet će na mjestu nesreće, a Simone mu je možda mogao spasiti život. Vrlo brzo shvatit ćemo i zašto jer njegov je otac nekoć preživio nacistički logor, a Simone je podrijetlom Židov. Ipak, kako će vrijeme prolaziti Simone će se sve teže nositi sa svojom odlukom. Uz linearnu naraciju u kojoj ćemo pratiti sve ono što se poslije događa, saznat ćemo i pozadinu Simoneovog odnosa s ocem koji je relativno nedavno umro.
I ostalo je puno toga neraščišćenog u tom odnosu i Simone se sa starim rastao u lošim odnosima pošto se ovaj nije pokazao kao najbolji otac. S druge strane, Simonea će sve više zanimati i proganjati misao kakav je to bio čovjek taj neonacist kojeg je ostavio da umre. Iako će vrlo lako saznati da je pokojni neonacist Minervini bio jedan od prominentnih likova tog pokreta u Trstu, saznat će da je on bio i otac troje djece. Pogonjen grižnjom savjesti i osjećajem krivnje pokušat će on upoznati djecu neonacista te će ne otkrivajući svoju poziciju, njegovu kćer Maricu (Sara Serraiocco) zaposliti kao spremačicu i domaćicu. S druge strane, sin pokojnog Minervinija, Marcello, neonacist je kao i njegov otac, bijesan mladić koji sve nevolje ovog svijeta pronalazi u strancima. Između Simonea i Marice počet će se razvijati zanimljiv odnos, a glavno pitanje koje će proganjati kirurga glasi je li moguće da je tip poput Minervinija doista mogao biti dobar otac svojoj djeci, dok njegov otac logoraš to definitivno nije bio?
Bio je ovo debitantski dugometražni film talijanskog filmaša Maura Mancinija kojim se predstavio na tjednu kritike u Veneciji, a Gassmann je za ulogu Simonea dobio nagradu za najboljeg glumca. I čovjek je zbilja uvjerljiv i nosi cijelu ovu priču te nam je jasno kako je ovaj uspješan tip i uvažen član društva zapravo nesiguran, povučen, izoliran i nesretan. Krizu identiteta koja ga je pratila cijelog života, ovi događaji će dodatni produbiti, a iako njegova motivacija u početku možda i djeluje nelogično, do kraja će nam njegovi postupci biti itekako jasni. On kao da će pokušati na ovaj neobičan način potražiti neku vrstu iskupljenja za ono što je napravio, a snimio je Mancini na kraju zanimljivu dramu.
Primjedbe
Objavi komentar