Judi Dench i Steve Coogan briljiraju u toploj gorko - slatkoj humanističkoj humornoj drami koju je prema stvarnim događajima režirao ugledni Stephen Frears (Dangerous Liasons, Dirty Pretty Things). Philomena (Dench) je tipična 70-godišnja prostodušna bogobojazna katolkinja iz Irske koja u ljudima vidi samo dobro kojoj je prije više od pola stoljeća uzet tada trogodišnji sin Anthony. Ostala je ona trudna kao tinejdžerica, roditelji su je poslali u samostan gdje je i rodila, a jednog dana samo su se pojavili neki nepoznati ljudi i odveli njenog sina. Prošlo je pola stoljeća, no Philomena i dalje nije na miru i želi saznati što se dogodilo s njenin sinom. Sasvim slučajno na jednoj zabavi njena će kćer upoznati londonskog novinara Martina Sixsmitha (Coogan), koji je upravo ostao bez posla vladinog spin doktora.
I u početke Martin neće biti posebno zainteresiran za Philomeninu priču i pisanje "Human Interest Stories" jer se planira posvetiti pisanju knjige o modernoj povijesti Rusije. No, nakon što upozna poniznu, poštenu, simpatičnu i iskrenu staricu, ipak će se zainteresirati priču i pokušati joj pomoći u njenoj potrazi. Iako njih dvoje ne mogu biti različitiji jer je Martin jedan od onih ciničnih tipova, razočaranih ateista koji u ljudima vidi samo najgore i jako dobro zna kako svijet funkcionira dok Philomena u ljudima vidi samo dobro i ne želi nikoga kriviti za ono što joj se dogodilo jer sve je to dio božjeg plana, krenut će oni skupa u potragu za njenim sinom. Zaputit će se oni preko irskog samostana u kojem je Philomena rodila još početkom pedesetih i u kojem je potom godinama bila prisiljena raditi kao spremačica kako bi okajala svoj grijeh pa do Amerike i natrag.
Vjerojatno su mnogima dobro poznate priče o irskim samostanima i svemu onome što se ondje sve donedavno događalo (ako nije, a ne da vam se čitati preporučujem film "The Magdalene Sisters" iz 2002. godine), no i Philomenin sin bio je jedno od tko zna koliko tisuća djece prodanih u Ameriku. Pa iako ona ima sve razloge biti bijesna i ljuta na crkvu zbog onoga što joj se dogodilo, Philomena uopće nije ogorčena žena željna osvete. Iako ima svako pravo biti u ulozi žrtve, njena jedina misija je saznati kakva je bila sudbina njenog sina i ako je moguće objasniti mu da ga nije ostavila svojom voljom i saznati u kakvog je čovjeka on izrastao. I zaista je ovo sjajan i višeslojan film koji je ujedno i duhovita road movie komedija, detektivska priča, antiklerikalna drama o gadostima katoličke crkve te duhovna drama o moralu, vjeri i razlikama među ljudima koje mogu i trebaju biti poveznica među njima, a ne ono što ih razdvaja.
Coogan je uz pomoć iskusnog Jeffa Popea i napisao scenarij za ovaj film te je jedan od producenata, a ovakve pomalo suptilne uloge sarkastičnih, ciničnih tipova nekako najbolje odgovaraju njegovom karakteru. No, cijelu ovu priču nosi perfektna Dench kao otvorena, pomalo naivna, brbljava i jednostavna ženica koja svim ljudima želi najbolje pa makar i na vlastitu štetu. Postigla je "Philomena" i odličan komercijalni uspjeh (100 milijuna dolara zarade na budžet od 12 milijuna), kao i kritičarsko odobravanje. Nakon što je film u Veneciji osvojio pregršt nagrada (između ostalog Coogan i Pope za najbolji scenarij) bila je "Philomena" nominirana i za četiri Oscara. Među njima i za najbolji film, adaptirani scenarij, glavnu žensku ulogu i originalnu glazbu.
Primjedbe
Objavi komentar