Dugometražna debitantica iz Škotske Ruth Paxton na festivalu u Torontu predstavila se ovom stiliziranom kombinacijom psihološke drame i horora, nelagodnom minimalističkom pričom u kojoj obrađuje teme kao što su izolacija, gubitak bliskih članova obitelji i osjećaj krivnje, praznine i tuge koji neminovno s time dolazi. U uvodnoj sceni vidimo Holly (Sienna Guillory) uz teško bolesnog muža koji će iskoristiti ženin trenutak nepažnje i skratiti si muke. Trenutak kad joj otac umire vidjet će maturantica Betsy (Jessica Alexander) koja će potom ostati sama s mamom i mlađom sestrom Isabelle (Ruby Stokes).
Obje kćeri djeluju potpuno neambiciozno, otuđeno, a mama za koju nam je nejasno čime se uopće bavi i od čega preživljava stalno nešto kuha, pokušava ugoditi kćerima koje postaju sve distanciranije od nje. U jednom trenutku kod Betsy će se razviti i poremećaj prehrane, no neće to biti klasična bulimija ili anoreksija jer unatoč tome što uopće ništa neće jesti, Betsy neće gubiti tjelesnu masu. Ona je uvjerena da ju je zaposjelo neko svojstvo i da se ona sprema na nekakvu transformaciju u što pokušava uvjeriti i svoju majku. Uvjerena je Betsy da se svijetu sprema nekakva kataklizma i da je njena majka oruđe koje to može spriječiti.
Bio je "A Banquet" još jedan u nizu tih modernih artsy - fartsy više psihodrama, nego horora, simbolističkih igrarija u kojima je važnija forma od sadržaja. Kako mama stalno nakuhava neka čudesa kao da je udovica Steve Karapandže, a ne nekog random Britanca, imamo tu i česte close-upove hrane, lica, usta ljudi dok jedu. I do samog kraja nije nam jasno hoće li se to pretvoriti u body horor, možda u klasičnu psihološku dramu o obiteljima čiji član ima ozbiljnih problema s prehranom ili pak u egzorcistički horor. Čini mi se da se ni Paxton, kao ni scenarist Justin Bull nisu uspjeli odlučiti što bi s ovim filmom jer bit će tu svega po malo, a zapravo ništa konkretno.
Primjedbe
Objavi komentar