Iako nama u Europi ime Kurta Vonneguta možda i ne znači previše, bio je on jedan od najvećih američkih pisaca druge polovice 20. stoljeća. Nakon što se krajem šezdesetih proslavio antiratnim romanom "Slaughterhouse-Five" postao je on najveća književna zvijezda sedamdesetih, a dokumentarac o njegovom liku i djelu Robert B. Weide (danas iskusni dokumentarist, ali i režiser prvih epizoda "Bez oduševljenja molim" Larryja Davida) planirao je snimiti još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Weide je ujedno bio i veliki fan ovog književnika (devedesetih je napisao scenarij i producirao film "Mother Night" po istomenoj Vonnegutovoj knjizi), a s godinama su se njih dvojica zbližili i postali veliki prijatelji.
U međuvremenu, Vonnegut je 2007. umro u 85. godini, a Weide očito sve do danas nije znao na koji način snimiti film o ovom američkom piscu njemačkog porijekla. Na kraju, odlučio se on za osobni, intimni pristup te je ujedno "Kurt Vonnegut: Unstuck in Time" i dokumentarac o tome kako je Weide svih tih godina pokušavao snimiti film i kako nikako nije uspijevao pronaći način kako ispripovijedati njegovu priču. A Vonnegutova životna priča zaista je nevjerojatna, preko odrastanja u obitelji njemačkih imigranata u Indianapolisu, bogatoj poduzetničkoj familiji koja je ostala bez svega za vrijeme Velike depresije tridesetih pa do sudjelovanja u II svjetskom ratu. Jedan od ključnih detalja, vidjet ćemo, u Vonnegutovom životu bilo je njegovo zarobljavanje u prosincu 1944. godine i odvođenje u zarobljeništvo u Dresden koji je u veljači 1945. sravnjen sa zemljom.
Ono što je doživio u Dresdenu, Vonnegut je kasnije uobličio u svojoj prijelomnoj knjizi, no do toga je trebalo proći više od dva desetljeća marljivog literarnog rada, neumornog pisanja, života u siromaštvu, odgajanja svoje troje djece i četiri nećaka koja je posvojio nakon što su u kratkom vremenu umrli njegova sestra i šogor. Kada su preko noći stigli slava, uz nju i novac, jasno da se i piščev život potpuno promijenio, a njegove poglede na život, razmišljanja i stavove saznajemo preko snimki koje je Weide snimao u razdoblju od gotovo četvrt stoljeća godina, od 1982. godine pa sve do njegove smrti. I baš kao što kaže podnaslov filma koji je zapravo prva rečenica iz "Slaughterhouse-Five" (Billy Pilgrim Come Unstuck in Time), tako i naracija stalno skače iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Istovremeno je to i klasični biografski dokumentarac, ali i intimna priča čovjeka koji gotovo pa je s vremenom postao osobni Vonnegutov arhivist.
Primjedbe
Objavi komentar