Danas živimo u vremenima kada postaje sve teže razaznati stvarne vijesti od lažnih, informacije od dezinformacija. Sama pomisao da postoje neki Factcheckeri koji provjeravaju istitinost svih tih silnih tvrdnji koje danas praktički svatko može iznijeti na internetu, zapravo je potpuno apsurdna i nevjerojatna kad se malo bolje razmisli. I dok je sve do prije nekoliko desetljeća postojalo tek nekoliko izvora iz kojih su obično stizale nerijetko strogo filtrirane informacije, danas živimo u vremenima potpunog informacijskog kaosa i čovjek bi bio najsretniji kad bi se iz sveg toga jednostavno mogao maknuti. Nažalost, to je gotovo nemoguće osim ako niste spremni preseliti negdje na vrh planine ili na svjetionik, a da pokušaji manipulacija putem medija i iskrivljavanje realne slike nije izmišljotina novog doba, pokazuje i ova raskošna francuska drama snimljena prema istoimenom romanu jednog od najpoznatijih francuskih pisaca, Honorea de Balzaca.
Taj nimalo lagan zadatak da Balzacov epohalni roman rastegnut na gotovo 700 stranica i tri knjige pisane od 1837. do 1843. godine preuzeo je iskusni francuski filmaš Xavier Giannolli. I osvojio je "Lost Illusions" ili "Illusions perdues" sedam nagrada Cesar u izboru za francuski film godine, među njima i onu najvažniju, za najbolji film godine i to u konkurenciji naslova kao što su dobitnik Zlatnog lava u Veneciji "Happening" ili dobitnik Zlatne palme u Cannesu "Titane". Premijeru su "Izgubljene iluzije" imale u glavnom programu Venecije i zaista je Giannolli odradio izniman posao te je za europske prilike ogroman budžet od 17.5 milijuna dolara očigledno utrošio u sjajno rekreiranje Pariza prve polovice 19. stoljeća. Kao što je slučaj sa svim velikim književnim djelima i filmovima, bez obzira što su nastali prije stotinu ili više godina, oni najbolji iznimno su relevantni i danas te iz njih vidimo kako se naizgled promijenilo puno toga, no ljudi su očito uvijek bili isti.
Radnja "Izgubljenih iluzija" smještena je u 1821. godinu, razdoblje nakon što je srušen Napoleon i u doba kada su u Pariz sa svih strana svijeta počeli stizati mladi i ambiciozni ljudi sa svih strana Francuske vjerujući da će baš oni uspjeti i proslaviti se. I Balzac je bio jedan od takvih i zato je on savršen insajder u zbivanja u Parizu i Francuskoj prve polovice 19. stoljeća, a njegova djela zapravo nude možda i najsavršeniji uvid u to razdoblje. Njegovi likovi kao što su Rastignac iz "Oca Goriota" ili Rubempre iz "Izgubljenih iluzija" sjajni su primjeri ljudi tog vremena, a mladi i ambiciozni pjesnik Rubempre (Benjamin Voisin) iz provincije će preseliti u Pariz nakon što se otkrije njegova afera s dosta starijom barunicom Louise de Bargeton (Cecile de France).
Krenut će mladi i naivni Rubempre za barunicom u Pariz, vjerujući kako će vrlo brzo ondje uspjeti kao pjesnik i pisac, no uskoro će mu postati jasno da je on samo jedan od bezbroj sličnih mladih naivaca koji vjeruju da će samo tako uspjeti. Kako to već ide, mladog Rubemprea brzo će opčiniti ta svjetla velegrada i svijet za koji praktički do jučer nije ni znao da postoji. Jasno da njegove pjesme nitko samo tako neće objaviti, a nakon što počne upoznavati neke ljude, zaposlit će se on kao novinar. I tu se vraćamo na početak i na priču o fake newsu, manipulacijama i lažima, potkupljivanjima, raznim agendama i osobnim interesima nauštrb točnosti i iskrenosti.
Brzo će shvatiti da novac pokreće apsolutno sve i da se novcem može kupiti apsolutno sve pa i pozitivna ili negativna književna ili kazališna kritika, a novcem se nekog može doslovno i pokopati i uništiti nečije karijere. I sjajan je ovo film jer na izvanredan način prikazuje kako je tada bilo jednostavno manipulirati javnošću i kako su gotovo svi ti tipovi koji su se tada bavili tim poslom bili potkupljivi šarlatani koji su bez razmišljanja pisali onako kako im se reklo i za to platilo. Mogu pretpostaviti kako su na Balzacov roman kad se pojavio gledali oni koje je opisao u svom djelu, a u Giannolijevom filmu možemo vidjeti kakav je Balzac bio genijalac i kako smo zahvaljujući njemu dobili čudesan uvid u jednu iznimno zanimljivu i dinamičnu epohu.
Iako je od početka pa do kraja "Lost Illusions" jedna od onih klasičnih, raskošnih gotovo pa carneovskih kostimiranih francuskih drama, Giannoli je odličan posao napravio unijevši unutra puno, puno mraka. Nema tu klasičnih pozitivaca i negativaca, već svi traže svoje mjesto na društvenoj ljestvici i posve nam je jasno da kad netko bar prividno osjeti moć i slavu, kako se jako teško tog privida odreći. Tako će i mladi Rubempre visoko poletjeti da bi još strmoglavije pao, a odvija se to u uzbudljivo i neizvjesno vrijeme dok se za prevlast bore rojalisti i liberali. Okupljena je ovdje zaista iznimna glumačka ekipa koju upotpunjuje veteran Gerard Depardieu i mladi kanadski glumac - scenarist - redatelj Xavier Dolan kao narator i mladi književnik koji će neko vrijeme biti Rubempreov zaštitnik.
Primjedbe
Objavi komentar