Nakon kratkog izleta u Ameriku gdje je prethodno snimio svoj prvi film na engleskom, modernistički western "Sisters Brothers" s Joaquinom Phoenixom i Johnom C. Reillyjem, poznati francuski filmaš Jacques Audiard (A Prophet, Rust and Bone, Dheepan, The Beat That My Heart Skipped) vratio se na domaći teritorij. I to za njega nekako netipičnim, modernističkim filmom inspiriranim stripovima Ameikanca Adriana Tomina. Film je to koji se smjestio negdje na pola puta između modernih romantičnih komedija i novovalnih filmova slične tematike poput "My Night With Maud" Erica Rohmera. Čini mi se da je crno - bijeli "Les Olympiades, Paris" u originalu ili "Paris, 13th District" najnovovalniji od svih filmova koje je snimio dvostruki dobitnik britanske nagrade Bafta za najbolji film izvan engleskog govornog područja, dobitnik Zlatne palme i velike nagrade žirija u Cannesu i čak deset nagrada Cesar za najbolji film, režiju ili scenarij.
Radnja filma smještena je u nebodere koji se nazivaju Les Olympiades smještene u 13. arondismanu po francuskom ili distriktu, okrugu po naški. Iako je to nominalno romantična komedija, nije to ni izbliza romcom na tragu Hollywooda. Priča je to o tri žene i jednom muškarcu koji su prijatelji, radni kolege, povremeno i ljubavnici, a film je to koji pokazuje kako se ljubavni život nerijetko može iznimno zakomplicirati. Prvo upoznajemo Emilie (Lucie Zhang), mladu Kineskinju koja je odustala od fakulteta i radi kao telefonistica, a živi u bakinom stanu u jednom od nebodera. Kad potraži cimericu, na oglas će se javiti Camille (Makita Samba), mladi crnac ujedno profesor književnosti. Iako je Emilie očekivala cimericu kad je čula ime interesenta, kad se on pojavi na vratima, primit će i Camillea u stan, a praktički odmah i u svoj krevet te će se oni upustiti u vezu na koju će svatko drukčije gledati. I dok će se očito Emilie zaljubiti u učitelja koji se baš i ne bi obvezao na neku ozbiljniju vezu, on će joj odmah dati do znanja da nisu par i vrlo brzo u stan će početi dovoditi nove partnerice.
Priča ubrzo seli na 32-godišnjakinju Noru (Noemie Merlant) koja se upravo vratila na fakultet, no snovi će joj se raspasti na najgori mogući način jer će je kolege zamijeniti za porno-zvijezdu sa sex-cama Amber Sweet (Jehnny Beth). Ubrzo će se njen život spojiti s Camilleovim koji je u međuvremenu uzeo pauzu od doktorata te se zaposlio kao agent za prodaju nekretninu. Životi svih tih likova nekako će početi ispreplitati u šarmantnom i odlično režiranom filmu koji je premijerno prikazan u službenom programu Cannesa i imao je sedam nominacija za nagradu Cesar. Iako "Paris, 13th District" možda i ne spada u sam vrh Audiardove filmografije, svakako je riječ o zanimljivom, modernom, odlično koncipiranom i fino promišljenom filmu koji djelomično i zbog crno - bijele fotografije odiše melankolijom.
Zajedno s redateljem, scenarij je napisala i jedna poznata francuska filmašica Celine Sciamma (Portrait of a Lady in Fire, Petit Maman) pošto Audiard koji je stigao već u ozbiljne godine (1952. godište) teško da bi uspio tako fino i realno pogoditi ženske likove i uhvatiti njihovu persektivu kao ipak puno mlađa, moderna autorica. Film je to koji sjajno hvata i duh vremena i kako na živote današnjih mladih ljudi utječe sveprisutnost moderne tehnologije, pametnih telefona, kamera s laptopa, Skype, aplikacija za dejtanje i sve drugo što vole današnji mladi. Iako će se osjećaji mnogih likova ovdje naći povrijeđeni, nema tu ništa osuđivačkog i propovjedničkog protiv stila života mladih ljudi kod kojih se sve danas događa puno brže nego recimo Audiardovoj generaciji i koji veze, osjećaje i intimnost očito doživljavaju posve drukčije od svojih prethodnika.
Primjedbe
Objavi komentar