Sredinom šezdesetih na drugom vatikanskom ekumenskom konzilu (Vatikan II) vodstvo katoličke crkve donijelo je odluku da možda i ne bi bilo loše tu konzervativnu religijsku organizaciju barem minimalno modernizirati. Svijet se mijenjao, a crkva je ostajala ista kao što je bila prije stotinu ili petsto godina, sve više ljudi odlučilo se prebaciti na neku drugu vjeru ili otići u ateiste. Naravno da niti jedna promjena ne ide tako lako i bile su snažne struje koje su se zalagale da se ništa ne mijenja. Zato je jedna kongregacija dašak promjena dočekala s oduševljenjem, no veselje časnih sestara iz samostana Bezgrješnog srca u Los Angelesu bilo je dosta kratkog vijeka.
Donosi dokumentarac Pedra Kosa premijerno prikazan u Sundanceu zanimljivu priču koja nas vodi u drugu polovicu šezdesetih. U vrijeme kada je Amerika proživljavala velike socijalne promjene, kada su antiratni pokreti, pokreti za ljudska i građanska prava postajali sve izraženiji, a tom valu priključile su se i časne sestre. Sestre bezgrješnog srca Marijina, katolički red opatica, još početkom 20. stoljeća u Los Angelesu je pokrenuo privatni koledž i srednju školu koji su se nalazili unutar samostana. Šezdesetih godina koledž i srednja škola nudili su uz religijsku edukaciju i razne druge umjetničke i ostale programe i bio je taj fakultet nešto posve drukčije od onoga što obično zamišljamo kad pomislimo na neku nastavnu ustanovu koju vodi crkva.
Fakultet su vodile opatice koje u bez sumnje bile pametnije, a u prosjeku i obrazovanije od svojih kolega svećenika. Naravno da jedan takav zapravo moderan i sjajan fakultet i nije bilo nešto što je odgovaralo crkvenoj vrhušci i novi, ultrakonzervativni kardinal koji je stigao u Los Angeles, shvatio je da taj nagovještaj pobune i revolucije treba sasjeći u korijenu. Pratimo tako u ovom zanimljivom povijesnom dokumentarcu koji se uz niz arhivskih snimki iz tog razdoblja i intervjua sastoji i od animiranih segmenata kojima se popunjavaju neke praznine, borbu časnih sestara za barem minimalnu slobodu i osnovna prava.
Dozlogrdio je tim ženama taj stari, arhaični, rigidni koncept čiji je glavni cilj stvaranje poslušnika i klimavaca koji će bespogovorno slijediti neki prastari kodeks za koji su sigurne da je nevaljao. Pokušale su se one izboriti barem za kakvu, takvu autonomiju i da im se dopusti da se ponašaju onako kako im je nominalno odobreno i preporučeno na Vatikanu II, no jasno da stari konzervativni vođe majčice crkve to nisu dopustili. I ova priča jedan je od primjera koji pokazuju zašto se sve više ljudi danas okreće od tih arhaičnih religijskih institucija zaostalih u vremenu i prostoru, a vrijeme je pokazalo da su ove opatice bile na pravoj strani povijesti.
Primjedbe
Objavi komentar