Još jedna misteriozna, hermetična, artistička, atmosferična, vizualno upečatljiva, čak pomalo hipnotična i sanjiva kombinacija drame i fantazije stiže nam iz Latinske Amerike. Ovaj puta iz Meksika, a Joshua Gil koji je potpisan kao scenarist, redatelj, snimatelj, montažer i producent, predstavio se "Sanctorumom" na tjednu kritike u Veneciji. Nažalost, i ovo je jedan od onih filmova u kojima su svi aduti bačeni na formu, a zanemaren je sadržaj, no kao što je to često slučaj, barem kad sam ja u pitanju, ta odluka ovaj puta i nije upalila. I ne samo zato što sve to djeluje dosta čudno i što nema tu klasične narativne linije, već zato što Gil ovom kombinacijom mračne fantazije i surove gotovo pa doku-drame u kojoj upoznajemo autentične likove iz meksičke provincije, nije uspio postići efekt da ovakvi artistički sporovozni filmovi drže pažnju.
Radnja filma se zbiva u malenoj seoskoj zajednici smještenoj negdje u seoskim prašumama u kojoj se odvija rat između vojske i narkokartela. Živi ondje indijansko stanovništvo pa tako i jedan dječačić i njegova majka koja skupa s bezbroj drugih ljudi radi na farmi marihuane dok ih čuvaju opasni tipovi naoružani kalašnjikovima. Kada dječakova majka s još nekoliko ostalih radnica s farme nestane, mališanova baka će ga savjetovati da se zaputi u šumu i zatraži od neba, vjetra i vode da mu vrati majku. Sile prirode potom će se odriješiti, a iako je posve jasno da je i "Sanctorum" još jedan primjer alegorijskom problematiziranja stvarnih problema s nasiljem i kartelima, ostalo je ovo dosta tanko i nedorečeno.
Primjedbe
Objavi komentar