Herbert Butros Khaury poznatiji pod umjetničkim imenom Tiny Tim još jedan je u nizu opskurnih glazbnika koji bi (s potpunim razlogom) ostao zaboravljen da ne postoje ljudi koji snimaju dokumentarne filmove. Danas nam je potpuno jasno da za uspjeh i slavu nije potreban nikakav talent, a ovaj bizarni nazovimoto glazbenik pokazuje da čuvena Warholova izreka o 15 minuta slave zaista ima smisla. Doduše, Tinyjevih 15 minuta slave trajalo je čak nešto duže, a njegovu svadbu u prijenosu uživo na televizijskom showu kod Johnnyja Carsona pratilo je gotovo 50 milijuna ljudi i bio je to tada drugi najgledaniji televizijski događaj. Odmah nakon prvog slijetanja na Mjesec.
Možda ja jednostavno nemam ukusa i možda se uopće ne razumijem u glazbu ili umjetnost, no muzički izričaj ovog freaka bio je potpuna karikatura, lakrdija, groteska. Malo mi idu na onu stvar razni tipovi koji izdrkavaju na ovakve čudake i serinjaju o tome kako je to neka visoka umjetnost ili ne znam što, no činjenica je da u životu ovog tipa od početka do kraja baš ništa nije bilo normalno. Snimanja biografskog filma o Tiny Timu primio se švedski dokumentarist Johan von Sydow (nije u nikakvoj rodbinskoj vezi s puno poznatijim prezimenjakom Maxom) i ovo je definitivno jedna od onih bizarnih, grotesknih životnih priča o čovjeku koji je bio lud sto posto.
Narator filma je Weird Al Jankovich koji čita ulomke iz dnevnika koje je Tiny Tim vodio za života. Od djetinjstva tridesetih i četrdesetih preko mladosti kada mu je sam Bog rekao da bi bilo dobro da pjeva "Sissy Way" odnosno u falsetu. I njegovi nastupi prije bi se mogli opisati kao Freak Showovi, a upravo tako izgleda ovaj visoki, mršavi, nosati i zubati tip duge crne kose koji na pozornicu dolazi s ukeleleom u vrećici i tada počne zavijati. I ne samo da Tiny izgleda kao da je ispao iz nekog grotesknog crtića Tima Burtona, već mu je takav bio i život pa i karijera koja je počela i završila nastupima u cirkusima.
No, kraj pedesetih i šezdesete donijele su i kontrakulturaše na američkoj i njujorškoj sceni, bitnike potom i hipije i sve ono što je iskalalo izvan standardnog okvira očito je prolazilo. Pa tako i ovaj luđak koji je šezdesetih zaista i postao zvijezda. Mogli bi se njegovi zvjezdani trenuci opisati i Reality Showom prije Reality Showa, jednostavno potpuno nestvarno da je zaista netko tipa poput njega mogao shvaćati ozbiljno. Prodavao je albume, imao obožavateljice, kao svaka prava američka zvijezda spetljao se s mafijom. U jednom trenutku bio je milijunaš da bi ubrzo ponovno živio na cesti. Potpuno nevjerojatna, čak bolesna i suluda dokumentarna priča o čudaku koji je nakratko uspio i dočekati svojih 15 minuta slave.
Primjedbe
Objavi komentar