Nanni Moretti jedan je od vodećih talijanskih filmaša u posljednjih tridesetak godina, a sa svojim zadnjim filmom "Tre piani", melodramom čija se radnja proteže kroz tridesetak godina, predstavio se on u glavnom programu Cannesa 2021. godine. I nije Moretti više ni blizu forme kao što je bio prije dvadesetak (Sinova soba), tridesetak (Dragi dnevniče) ili četrdesetak (Slatki snovi, Misa je gotova) godina, no svejedno je film u kojem je okupio impresivnu glumačku ekipu meni bio puno bolji nego što su uglavnom mlake kritike sugerirale. Priča se tu vrti oko četiri obitelji koje žive na tri kata zgrade u Rimu, a Moretti i njegova česta scenaristička suradnica Federica Pontremoli preradili su istoimeni roman izraelskog pisaca Eshkola Neva.
Skriva ova priča u sebi dosta iznenađenja i priča se tu fino plete od početka do kraja, a iako je to stilski odrađeno nekako hladno, svejedno je "Three Floors" bio kvalitetan film. U prvom stanu žive Lucio (Riccardo Scamarcio), Sara (Elena Lietti) i njihova u početku petogodišnja kćer. Oboje imaju puno posla pa im kćer često čuva stariji par iz stana preko puta, Giovanna (Anna Bonauito) i dementni Renato (Paolo Graziosi). No, jednog dana stari Renato će odlutati s malom i pronaći će ih u parku, a Lucio će biti siguran da je čiča seksualno napastovao njegovu kćer. U želji da sazna što se dogodilo, Lucio će pretjerati te će i sam prijeći granicu s Renatovom i Giovanninom unukom, tinejdžericom Charlotte (Denise Tantucci) koja i ne skriva da je zaljubljena u njega.
Moretti je sam odglumio Vittoria, suca koji je očito bio pretjerano strog prema sinu Andrei (Alessandro Sperdute), koji će odmah na početku pijan pregaziti ženu. Otac sinu to nikada neće oprostiti i nekoliko godina zatvora na koliko će ovaj biti osuđen smatrat će pravednom odgojnom mjerom i na užas svoje žene i Andreine majke Dore (Margherita Buy) on neće prstom mrdnuti da bi pomogao sinu, već će ga se odreći. U središtu treće priče je Monica (Alba Rohrwacher) koja će roditi kćer istog dana kada će Andrea ubiti ženu. Njen muž je često odsutan, a zbog usamljenosti Monica kao da će početi doživljati deluzije koje sve više podsjećaju na shizofreniju. I fino se tu priča plete iako je Moretti, pomalo začuđujuće, ovu dramu potpuno lišio svog prepoznatljivog humora, ne i cinizma, a djeluje to i nekako hladno, nedovoljno emotivno za ovakav tip filma.
Primjedbe
Objavi komentar