Ova danas gotovo zaboravljena krimi drama smještena u poslijeratni Sovjetski savez dogurala je do nominacije za Oscara za najbolji strani film, a "Vor" ili "Lopov" film je koji strši u filmografiji ne pretjerano poznatog ruskog filmaša Pavela Čuhkraja. Puno poznatiji od Pavela bio je njegov otac Grigorij koji je pedesetih i šezdesetih uglavnom snimao klasične socijalističke ratne odnosno partizanske filmove (najpoznatiji mu je "Balada o vojniku" koji je također bio nominiran za Oscara). No, "Lopov" je bio jedan od najpopularnijih i najuspješnijih ruskih filmova devedesetih. Čukraj koji je i scenarist, priču je ispričao iz perspektive u početku šestogodišnjeg dječaka Sanje.
Majka beskućnica Katja (Jekaterina Rednikova) čiji je muž, a Sanjin otac poginuo posljednjih dana II svjetskog rata, sina je rodila negdje uz cestu 1946. godine. Šest godina kasnije mama i sin putuju vlakom među brojnim drugim bezimenim i podjednako bijednim ljudima, a ondje će se u njihove živote ušuljati šarmantni, galantni i slatkorječivi Toljan (Vladimir Maškov). Muškarac u uniformi časnika crvene armije brzo će zavesti mladu ženu koja će biti sretna što je pronašla nekoga tko će brinuti o njoj i sinu. Ubrzo će ih on smjestiti u stan u trošnoj zgradi i činit će se da su brige za ovu obitelj završile. No, ispostavit će se da je Toljan zapravo prevarant i lopov, lukavi snalažljivac koji se sjajno snalazi u situaciji u kojoj se nalazi zemlja i u kojoj ima bezbroj gladnih, slabih i siromašnih.
No, kad shvati o čemu se radi, za Katju će biti kasno. Ona je već potpuno zaljubljena u alfa mužjaka koji je njoj i sinu osigurao kakav takav život i krov nad glavom. Bez obzira što je lopov, ona ne može bez njega i pratit će ga tako u lutanjima od grada do grada, od krađe do krađe. Kad je u pitanju dječak, situacija je ponešto drukčija. Iako u početku nepovjerljiv, Sanja će ubrzo u dominantnom, strogom, ali i okrutnom tipu pronaći očinsku figuru prema kojem će osjećati istovremeno i strah, poštovanje i ljubav. Sjajno je Čukraj izgradio priču jer polako nam postaju jasnije kriminalne sheme u koje će Toljan uvući svoju novu obitelj, no istovremeno se odnosi između njih troje produbljuju i postaju sve kompliciraniji i kompleksniji.
Posebno odnos Toljana i dječaka koji u početku otvoreno prezire tog tipa, smatra ga prevarantom i uvjeren je da će se njegov pravi otac jednog dana vratiti. No, istovremeno Sanja kao da vapi za njegovom ljubavlju, pažnjom i trudi se ugoditi svom zamjenskom ocu te će ga taj odnos proganjati sve do kraja života i emotivne i potresne završnice filma. Potresan je zapravo cijeli ovaj film i sjajno je prikazana ta humanitarna i ljudska katastrofa koja je vladala u poslijeratnom Sovjetskom savezu. Glad, siromaštvo, bijeda, obitelji koje su ostale bez bližnjih u ratu koji je odnio milijune i milijune. I Staljin kao otac nacije koji obećava prosperitet ljudima, no umjesto kvalitetnog života, tu su Sibir, gulazi i slične draži.
Ima u ovom filmu i ponešto simbolike jer na Toljana se može gledati kao da je svojevrsna personifikacija Staljina. Taj naizgled moćni, korpulentni i hrabri tip koji obećava brda i doline, nudi ljudima nadu, a zapravo je beskrupulozni i bezosjećajni lopov kojem je isključivi interes njegova dobrobit. Izdaja najbližih i ljudi koji u njega vjeruju njemu ne predstavlja ništa, no kada ti ljudi jednom i shvate o kome se zapravo radi i postanu svjesni svega, ne mogu si pomoći. Oni su sebe uspjeli uvjeriti da je on njihov spasitelj, da su bez njega bespomoćni i da će on kao neki Deus ex-machina odjednom učiniti da im bude bolje. Kad jednom postane jasno o čemu se radi, kao što će biti slučaj u sjajnoj završnoj sceni "Vora", obično je već prekasno, a iluzije su se već razletile.
Primjedbe
Objavi komentar