Japanskog modernista Nagisu Oshimu danas se ponajviše pamti po kontroverznom i eksplicitnom "In the Realm of Senses" iz 1976. godine, no još tijekom šezdesetih on se predstavio kao vrsni provokator, subverzivac i autor osebujnog stila. Smatra ga se jednim od vodećih filmaša pokreta koji se naziva i japanski novi val, a najviše pod utjecajem svog francuskog istomišljenika i filmskog revolucionira Godarda snimio je on ovu brechtovsku mračnu satiru. "Smrt vješanjem" ujedno bi se moglo opisati i protestnim filmom koji kritizira tada važeću smrtnu kaznu u Japanu, a u šokantnoj i gotovo dokumentarističkoj uvodnoj sceni vidimo kako izgleda jedan takav slučaj u Japanu šezdesetih.
No, problem je samo što će nekim čudom mladi Koreanac osuđen na smrt preživjeti vješanje, a kad shvate što se dogodilo, zatvorski djelatnici i egzekucionari neće znati što dalje. Tim više jer je mladić prilikom neuspješnog vješanja izgubio sjećanje te sada nikome nije jasno na koji način interpretirati zakon. Jer čovjek je obješen, a prema zakonu smrtna kazna ne smije se izvesti nad onima koji nisu svjesni zločina koji su počinili jer su mentalno potkapacitirani ili duševno bolesni, a nesretni Koreanac se prema teoriji nekih nalazi upravo u takvom stanju. S druge strane, ozbiljan je problem i kako će svojim nadređenima objasniti činjenicu da je čovjek preživio vješanje pa će se oni dosjetiti kako rješiti ovaj potpuno apsurdni slučaj - pokušat će Koreanca nagovoriti da prizna krivnju kako bi ga ponovno mogli objesiti.
I neće to ići nimalo lako, jasno, jer trebat će čovjeka podsjetiti na zločin koji je navodno počinio, a pretvorit će se do kraja "Death by Hanging" u urnebesnu i gotovo kafkijansku, nadrealističku grotesku koju je Oshima strukturirao kao film u filmu. Lik Koreanca koji je preživio vješanje Oshima je osmislio prema stvarnom Koreancu koji je obješen zbog ubojstva deset godina ranije, a iako je film snimljen u dokumentarističkom stilu, preuzeo je Oshima tu puno od njemačkog dramatičara Bertolda Brechta i njegove ideje i teorije možda je najkvalitetnije od svih uspio prenijeti na film.
Sve je tu puno kontradiktornosti pa iako je sve to snimljeno na tragu doku-drame, jasno nam je od početka da ništa tu nije realno. Film je to koji odiše crnim humorom, ironijom, onim tipičnim japanskim farsičnim humornim štihom, a bavi se Oshima tu temama kao što su osjećaj krivnje i grižnja savjesti, ali i propitkivanjem je li moralno da država ima pravo provesti takav tip nasilja nad ljudima ma što oni to počinili. Film je to koji se ističe originalnošću, a Oshima se potvrdio kao majstor režije, vizionar koji je ovu suludu priču uspio izvesti na samo nekoliko lokacija i s minimalističkim budžetom.
Primjedbe
Objavi komentar