Jedini Oskarovac s područja bivše Juge Danis Tanović odlučio je u ovoj šarmatnoj, simpatičnoj i humanističkoj kovidovskoj humornoj drami potražiti odgovor na pitanje gdje su najbolji ćevapi u Sarajevu. Vjerojatno je to jedno od onih pitanja koje postavi gotov svaki putnik namjernik kad stigne u glavni grad BiH i odluči negdje na Baščaršiji pojesti poznatu mesnu deliciju, a vjerojatno je to pitanje od kojeg se diže kosa na glavi svakom vlasniku tamošnje ćevapdžinice. Naravno da je svaki od njih uvjeren da su ćevapi najbolji baš kod njega, a ta je ideja pokretač radnje filma "Deset u pola". Radnja filma smještena je u svibanj 2021. godine, pandemija koronavirusa i dalje stišće, no restorani se polako otvaraju.
Svi su u teškoj situaciji jer je sve dugo bilo zatvoreno, a jednog jutra u Enesovu (Branko Đurić) pečenjarnicu ulazi influencerica iz Zagreba u potrazi za najboljim ćevapima u Sarajevu. On je pošalje kolegi Izetu (Izudin Bajrović), a Enesova bezazlena gesta izazvat će neočekivani raspad poslovnih i privatnih života dvaju prijatelja, ali i čitavoga grada. Ispostavit će se da je Zagrepčanka poznata influencerica i svi će odjednom krenuti u Izetovu ćevapdžinicu, a dva do jučer najbolja prijatelja odjednom će postati rivali. Doduše, Izo baš i nije pretjerano oduševljen interesom koji je za njegov lokal stigao preko noći dok je Enes odlučio da njegovi ćevapi pod svaku cijenu moraju biti najbolji pa će tako organizirati natjecanje svih vlasnika ćevapdžinica iz grada.
Enes i Izo nisu samo prijatelji, već su Enesov sin i Izina kćer u vezi te se Lana upravo vratila sa studija kulinarstva u Njemačkoj te se planira ubrzo ondje i vratiti. Time baš nije oduševljen njen dragi Orhan koji bi ostao u Sarajevu i nastavio očev posao. No, dok Izet jedva čeka dan kad će otići u penziju i ne pretjerano zainteresiranoj kćeri prepustiti posao, Enes se baš i ne misli samo tako maknuti i sin mu gotovo ima status pomoćnog radnika. I ne samo to, Enes ima i neke nove poslovne planove koji iziskuju daljnja zaduživanja, a to će ga uvesti u probleme s nekim opasnim tipovima. I dok se Tanović u prijašnjim filmovima uglavnom bavio ozbiljnim temama, u "Deset u pola" ta je ozbiljnost zaogrnuta s puno humora, duha i topline.
Iako je "Deset u pola" nominalno komedija, obrađuju se tu suptilno i neke puno ozbiljnije teme poput gastarbajterstva i razlike u pogledima na život i životnom stilu. Dok je Izo skroman i realan čovjek s obje noge na zemlji zadovoljan onime što ima i nije mu do zaletavanja, Enes je sušta suprotnost. On je jedan od onih razmetljivih i nametljivih tipova koji je do grla u dugovima, a živi visoko iznad svojih mogućnosti i stalnim ulascima u neke nove biznise kao da pokušava prikriti neke svoje faličnosti. Iako su najbolji prijatelji koji svaki dan zajedno kafenišu i pijuckaju rakijicu, oni su dva posve različita svijeta i ljudi dijametralno različitih karaktera i načina na koji gledaju svijet oko sebe.
Izo kao da simbolizira neko staro, prošlo vrijeme u kojem su ljudi bili zadovoljni onime što imaju, kojima je bilo sasvim dovoljno što su poštenim radom, skromnošću i poštenjem mogli priskrbiti sasvim dovoljno da prehrane obitelj. Enes je pak simbol današnjeg svijeta i moderan je on tip kojem nikad nije dosta. Tipični izdanak tog našeg grotesknog kapitalizma u kojem svi nešto muljaju, kompenziraju, posuđuju, i što je najvažnije od svega, pretvaraju se da su ono što nisu. No, kada stignu ozbiljni problemi za jednog od njih, sve razmirice i rivaliteti će biti ostavljene po strani i prijateljstvo i želja da se pomogne će presuditi. Bio je "Deset u pola" film koji odiše humanizmom i toplinom u kojem mi je Izudin Bajrović kao Izo, miran i tihi čovjek koji je naizgled navikao stoički podnositi sve što mu se događa, čak i bolji od Đurića u svom gotovo standardnom izdanju.
Primjedbe
Objavi komentar