Vjerojatno najpoznatiji, možda i najbolji film Douglasa Sirka, danas legendarna melodrama "Imitacija života" bio je i posljednji koji je on snimio. Iako je "Imitation of Life" i komercijalno bio njegov najuspješniji film, a imao je i dvije nominacije za Oscara (Susan Kohner i Juanita Moore za sporedne ženske uloge), odlučio se Sirk nakon snimanja ovog filma umiroviti. Iako se njegove melodrame danas smatraju klasicima, unatoč komercijalnom uspjehu pedesetih, Sirkovi filmovi smatrali su se tada banalnima, nevažnima, no upravo je "Imitacija života" najbolji primjer njegove subverzivnosti i poigravanja s klasičnim malograđanskim stereotipima i društvenim uzusima.
Bila je ovo i druga filmska adaptacija istoimenog romana Fanny Hurst nakon što je originalnu još 1934. snimio John M. Stahl, a majstorski je ova priča originalno smještena u Ameriku dvadesetih, premještena u pedesete. Nudi ovaj film sjajan uvid u vrijeme i prostor i snažan komentar o rasnim, klasnim, ali i rodnim problemima tog vremena. Priča se vrti oko prijateljstva i odnosa u početku mlade bjelkinje Lore Meredith (Lana Turner), udovice s malenom kćeri koja se nada da će postati glumica te kućne pomoćnice Annie Johnson (Juanita Moore) koja će s kćeri doseliti Lori. Pratimo kroz priču o njihovom odnosu i njihovim životima i kako je izgledala još uvijek rasno segregirana Amerika pedesetih.
Dok Lora pokušava ostvariti snove i probiti se kao glumica te postati zvijezda, Annie će imati sve više problema s buntovnom kćeri Sarah Jane, djevojkom koja će zbog svijetle puti u društvu prolaziti kao bjelkinja i zato će se početi sramiti svoje majke i skrivati od nje. Sjajan je to i slojevit film o životu, željama, snovima, propuštenim i ostvarenim prilikama, identitetu, ali i još uvijek velikim klasnim i rasnim razlikama i nejednakosti u američkom društvu. Bio je Sirk i jedan od prvih bijelih režisera koji se na ovako subverzivan i slojevit način pozabavio tematikom rasne nejednakosti, ali i potrage za identitetom. Iako je nominalno glavni lik Lora, a u središtu pažnje je njeno prijateljstvo i odnos s Annie, tipičnom submisivnom i poslušnom mulatkinjom koja je u New York stigla s juga i ženom u koju je očito usađen poredak da su bijelci klasu iznad, tu je i njena kćer koja je pronašla način kako napredovati na društvenoj ljestvici tog doba.
I to ne kao djevojka mješane rase, već zahvaljujući činjenici da je svjetle puti (Sarah Jane je odglumila bijela glumica Susan Kohner) te će se pretvarajući i skrivajući svoje podrijetlo ona pokušati uklopiti. Zanimljiv je tu i odnos Lore te njezine kćeri koja će kroz godine također iz djevojčice izrasti u djevojku. Kako će se Lora s vremenom probijati i postati slavna, tako će sve više zanemarivati svoju kćer, njene želje i postajat će isključivo važna sama sebi. Iako je "Imitation of Life" smatra vrhuncem Sirkove karijere, ovaj filmaš rođen u Hamburgu kao Hans Detlef Sierck, odlučio se umiroviti, napustiti Ameriku i vratiti se kući u Njemačku. Bio je tako i "Imitacija života" posljednji film koji je ikad snimio i sjajan završetak pedesetih koje je obilježio nizom filmova čija je vrijednost, važnost, ali i subverzivnost prepoznata tek naknadno.
Primjedbe
Objavi komentar