Baš kao što je Norvežanin Hans Petter Moland svoj uspješni i iznimni crnohumorni triler "Kraftidioten" (alternativni naziv mu je "In the Order of Disappearance") koju godinu kasnije sam prebacio u nove uvjete i snimio puno slabiju američku verziju koja se naziva "Cold Pursuit", istim putem krenuo je i ugledni francuski filmaš Christian Carion. Iako je ovaj iskusni scenarist i redatelj i dalje najpoznatiji po za Oscara nominiranom "Joyeux Noel", povijesnoj drami o primirju u rovovima za Božić 1914. godine, snimio je on u Francuskoj 2017. uzbudljivi triler / dramu "Mon Garcon" (Moj sin iliti "My Son" na engleskom) s Guillameom Canetom i Melanie Laurent u glavnim ulogama. I baš kao što je Molland norvešku verziju svog filma samo s novim glumcima i na novom jeziku prebacio u Ameriku, tako je sada Carion napravio copy - paste u Veliku Britaniju.
Umjesto Caneta i Laurent, u glavne uloge uskočili su James McAvoy i Claire Foy, no koncept je isti. Njihov sedmogodošnji sin je nestao tijekom kampiranja, a nakon što ga u suzama nazove bivša supruga i to mu obznani, Edmond Murray (McAvoy) krenut će u jurnjavu i potragu za njim po škotskim Highlandsima. Svima onima koji su gledali francuski original, ovo će izgledati kao potpuni deja vu, a ponovno je Carion primijenio isti pomalo anarhični i improvizacijski koncept. Baš kao što je nekoliko godina ranije Canetu dao samo šest stranica s karakterizacijom njegovog lika i rekao mu da improvizira i sam se snalazi kroz poznatu priču, sada je ista sudbina dočekala i McAvoya. To dosta objašnjava brojne bizarne situacije i šuplje dijaloge u ovom posve generičkom filmu, no malo je toga profunkcioniralo u ovom bizarnom eksperimentu u kojem me najviše šokiralo što je baš sve identično kao u originalu i što si Carion nije dao bar malo truda da se neki detalji izmijene.
Primjedbe
Objavi komentar