Iako je zloglasna islamska država koja je nekoliko godina kontrolirala dijelove Sirije i Iraka pobijeđena, dokumentarac koji je snimio irački filmaš koji je zapravo etnički Kurd Hogir Hirori bavi se posljedicama te katastrofe. Hirori je već duže vrijeme stacioniran u Švedskoj, no i u ranijim dokumentarnim filmovima koje je snimao bavio se tematikom ISIL-a od čije je strahovlade ponajviše propatio njegov narod. Kako saznajemo odmah na početku filma, izraz sabaya zapravo predstavlja islamistički izraz za seksualne robinje odnosno žene koje su ovi luđaci odveli u roblje. Najveći dio tih nesretnica su jezidkinje, etničke kurdske zajednice ponajviše smještene na području sjeverozapadnog Iraka koji su ISIL-ovci okupirali.
Jezidi imaju specifičnu religiju, nisu ni muslimani, ni kršćani, već njihovo vjerovanje korijene vuče još iz drevnog zoroastrizma zbog čega su ih ovi teroristi smatrali hereticima, sotonistima. Kad su zauzeli područje na kojem su živjeli, muškarce su poubijali, a žene koje su zarobili pretvorili su u seksualne robinje. Iako film kreće dok protagonisti na radiju slušaju proglas kako je ISIL pobijeđen u Siriji, shvaćamo da rat za njih nije završen. Ubrzo nam postaje jasno da su ti protagonisti članovi humanitarne organizacije koji su si dali zadatak iz kampa smještenog uz gradić Al-Hol na sjeveroistoku Sirije osloboditi i dalje brojne zatočene jazidkinje. U kampu koji čuva kurdska vojska, nagurano je u trenucima snimanja filma više od 70 tisuća nekadašnjih podržavatelja Islamske države. Naravno da je onaj najgori ološ poubijan i nabacan u zatvore, no i dalje brojne nesretnice žive otete i skrivene u tom kampu.
Zato su si dva glavna junaka ovog šokantnog, potresnog i brutalnog dokumentarca dali zadatak izbaviti što je više moguće žena i djevojaka iz ruku ISIL-ovaca. Jedini način za izbavljivanje zarobljenica iz tog kampa je infiltracija pa tako oni moraju pronaći djevojke spremne dobrovoljno ući u Al-Hol kako bi saznale gdje se točno nalaze otete jezidkinje. Naravno da je to iznimno opasan i težak zadatak jer bez obzira što Al-Hol zapravo funkcionira kao logor koji čuva kurdska vojska, mjesto je to u kojem se i dalje živi po pravilima kakva su vladala za vrijeme trajanja Islamske države. I djeluje sve to potpuno nestvarno, mučno, a "Sabaya" je jedan od onih dokumentaraca u kojima se autor uopće ne miješa u priču, već samo bilježi ono što se oko njega događa.
Dobar dio filma snimljen je i skrivenim kamerama koje je Hirori ili netko od njegove ekipe koristio prilikom ulaženja u logor, a priče koje slušamo od djevojaka i žena koje su oslobođene, doslovno lede krv u žilama. Nikad mi neće biti jasno kako je moguće da postoje takvi divljaci, fanatici, bolesni ljudi potpuno poremećenih mozgova. Tako zaluđenih religijom ili čime već da su sposobni raditi takve grozote drugim ljudima. S druge strane, priča o dvojici hrabrih ljudi, Mahmudu i Ziyadu koji vode Yazidi Home Centar, jedna je od onih velikih i nevjerojatnih priča o hrabrosti, ali i užasavajućoj humanitarnoj tragediji koja i dalje traje. Tako u zaglavlju filma koji je osvojio pregršt nagrada na svjetskim festivalima, a izabran je i za švedski dokumentarac godine, saznajemo da je ova organizacija iz zatočeništva oslobodila više od 200 žena od kojih je četvrtina u zatočeništvu rodila djecu, No, najstrašnije od svega je što saznajemo da se i dalje više od dvije tisuća otetih jezidkinja pretvorenih u seksualnih robinje, prodavanih, mučenih, prebijanih i silovanih od strane ovih gnjusoba, i dalje smatra nestalima i nisu poznate njihove sudbine.
Primjedbe
Objavi komentar