Kad čovjek malo bolje promisli, godišnjice mature zapravo su zanimljivi društveni eksperimenti. Nakon pet, deset, dvadeset ili četrdeset godina okupe se ljudi koji su nekoć, u mladosti možda i bili bliski, a život ih je u međuvremenu razdvojio i svatko je krenuo nekim svojim putem. Tek poneki su ostali u kontakti, ostali se uglavnom vide tek na tim rijetkim obljetnicama na kojima obično poslije klasičnog čavrljanja, razgovora o obiteljima, vrlo brzo krene prepričavanje događaja iz mladosti, podsjećanje na neke uspomene, gotovo zaboravljene anegdote, a začinjeno je sve to, naravno, obilnim količinama alkohola. Društvo iz drugog filma koji je napisao i režirao jedan od komercijalno najuspješnijih redatelja, a pogotovo scenarista osamdesetih Lawrence Kasdan, okupit će se nakon dugo vremena iz puno, puno tužnijeg razloga.
Nakon što se je ubio jedan član njihove nekadašnje ekipe s faksa, na njegovom sprovodu u Južnoj Karolini okupilo se društvo prijatelja koje se uglavnom godinama nije vidjelo. Svi oni odlučili su preko vikenda ostati na imanju kolega i prijatelja koji su jedini bili u kontaktu s Alexom, supružnika Sarah (Glenn Close) i Harolda (Kevin Kline). Stižu na sprovod polako i ostali. Tu je Sam (Tom Berenger), danas uspješni televizijski glumac koji je oduvijek simpatizirao Karen (JoBeth Williams), spisateljicu nesretno udanu za nekakvog birokrata koja je za vrijeme studentskih dana bila u vezi s Nickom (William Hurt). On je pak danas ogorčeni vijetnamski veteran koji je impotentan i ovisan o drogama, dok je Michael (Jeff Goldblum) novinar i prilično sebičan tip koji misli isključivo na sebe. Meg (Mary Kay Place) je pak pravnica specijalizirana za nekretnine, a vikend s ovom starom ekipom će provesti i puno mlađa djevojka pokojnog Alexa, Chloe (Meg Tilly).
Okupio je Kasdan u "The Big Chill" finu glumačku ekipu tada iznimno potentnih glumaca i glumica te generacije, a jasno da svi oni imaju i neku međusobnu prošlost. Neke tajne koje jedni znaju, drugi ne, neki imaju sređene, a neki nesređene živote i svi oni nalaze se u različitim fazama svojih života. Svi oni studirali su očito krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, u vremenu kada se svijet pred njihovim očima mijenjao, a praktični svi ti tada buntovni klinci očito su se u međuvremenu pretvorili u ljude u kasnim tridesetima, na pragu četrdesetih protiv kakvih su se u mladosti bunili.
Većini njih život se nije raspleo onako kako su pretpostavljali dok su imali dvadesetak godina, a među njima je kroz sve te godine ostalo puno toga neizrečenog. Pokušat će oni vratiti vrijeme i biti bliski kao što su bili prije desetak ili nešto više godina, no jasno da to više nije to i da su se svi oni s godinama promijenili. Uspio je Kasdan koji je također iz te šezdesetosmaške generacije ovu priču razbiti humorom, toplinom i šarmom, ali i relativno precizno (barem prema kritikama iz 1983. godine kad se film pojavio) prikazati stanje duha tadašnjih Amerikanaca u srednjim tridesetima, ljudi koji su sanjali jedan svijet, a tek kad su se konačno ponovno susreli, shvatili su da žive u posve drukčijem vremenu i okolnostima od onih u kojima su se razišli.
Primjedbe
Objavi komentar