Edouard Bergeron francuski je dokumentarist, novinar i vlasnik restorana koji se predstavio filmom o vlastitom odrastanju na farmi. No, nije "Au nom de la terre" ili "In the Name of the Land" jedna od onih sladunjavih i melodramatičnih priča o životu devedesetih, već tragična priča o problematici francuskih farmera kao što je bio i njegov otac i kao što je i on vjerovao da će postati. Bio je ovaj film i izniman hit u francuskim kinima i samo u prva tri tjedna prikazivanja pogledalo ga je više od milijun ljudi, a uspio je Bergeron tu okupiti i kvalitetnu glumačku postavu.
Poznati francuski glumac i režiser Guillame Canet je Pierre, koji se kao 25-godišnjak iz Amerike vraća u Francusku kako bi preuzeo očevu farmu i oženio mladenačku ljubav Claire (Belgijanka Veerle Batens koje se sjećamo iz čudesnog "Broken Circle Breakdown"). No, neće tvrdoglavi i staromodni otac (Rufus) sinu samo pokloniti farmu, već će Pierre morati podići kredit kako bi ćaći isplatio 1.3 milijuna franaka. Mladi i ambiciozni idealist vjeruje da to nije nikakav problem i da će vrlo brzo uspjeti u svom naumu pretvaranja očeve farme ovaca u modernu i uspješnu farmu, no nakon što otputujemo 19 godina u budućnost odnosno u 1996. godinu shvatit ćemo da se ti planovi baš i nisu ostvarili.
Umjesto ovaca, Pierre sad uzgaja koze, a u radu mu pomaže 16-godišnji sin Thomas (odlični mladi glumac Anthony Bajon) te imaju oni i mlađu kćer. Iako na prvu život na farmi možda djeluje idilično, shvaćamo da je to život pun problema koji je Pierra možda i prerano doveo do ćelavosti, no uspijevaju oni donekle pristojno i skromno živjeti. No, krediti su im za vratom, Pierre je preponosan da bi od oca tražio novac, a konačni uteg oko vrata za ovu obitelj pokazat će se kada Pierre odluči proširiti proizvodnju uzgojem pilića. Ono što se možda na prvu činilo kao odlična poslovna prilika, pretvorit će se u potpunu katastrofu kada se Pierre dodatno zaduži kako bi izgradio novi pogon i postao član kooperacije. Kooperacija će mu sufinancirati postrojenje, no Pierre od njih mora uzimati ne samo piliće, već i hranu i sav ostali repromaterijal i ući će u začarani krug sve većih dugova i postajanja gotovo pa robom koji radi za druge.
Sve će to dovesti do tragedije za cijelu ovu obitelj i Pierreovog psihičkog sloma, a sjajno "U ime zemlje" prikazuje kako je izgledala transformacija francuskih farmi iz tradicionalne u modernu proizvodnju. Iz mladog idealista i optimista, radoholičara i čovjeka koji se želi baviti zemljoradništvom, Pierre će se pretvoriti u svoju sjenu kad shvati da je doslovno godinama i godinama radio od jutra do mraka kao konj i to samo kako bi svojoj obitelji ostavio dugove iz kojih se nemoguće izvući. Snimio je Bergeron priču koja je intimna i osobna jer ipak je to priča o njegovoj obitelji, no istovremeno je i univerzalna jer slično što se događalo francuskim farmerima, proživljavali su njihovi kolege u cijeloj Europi, vjerojatno svijetu.
Surovi kapitalistički princip da se stalno mora širiti, povećavati i konstantno ulagati u nešto novo, zasigurno je bezbrojne ljude doveo u sličnu situaciju kao Pierrea. Sjajno je Bergeon u evoj emotivnoj i potresnoj drami prikazao kako je izgledao taj zaračani krug iz kojeg nema izlaza, a iako je proizvodnja hrane osnovna i najvažnija grana industrije, posve nam je jasno zašto se sve manje i manje ljudi želi baviti time. Rad od jutra do sutra za što kao nagrada dolazi nesigurnost, ogorčenost i bijes jer su ti ljudi već stotine puta izvarani i nasamareni, potplaćeni i nerijetko uvučeni u zaduživanja te dok oni crnče, na njihovoj krvi i znoju profitiraju razni posrednici i prevaranti.
Primjedbe
Objavi komentar