Adolf Daens bio je belgijski katolički svećenik i političar koji je život posvetio borbi za poboljšanje uvjeta rada u tvornicama kasnog 19. stoljeća. Kako nas je povijest naučila da je katolička crkva većinu vremena provela na stranu moćnih i privilegiranih, maltretirajući one koje bi nominalno trebali štititi i boriti se za njihova prava, tako ne treba čuditi i da je ovaj pravedni svećenik izbačen iz crkve. Tek više od stotinu godina nakon njegove smrti početkom 20. stoljeća, belgijska nadbiskupija je Daensa rehabilitirala i priznala da je on u svoje vrijeme bio na pravoj, a oni na krivoj strani, no kao što je to često slučaj s katoličkom crkvom - kasno Marko na Kosovo stiže.
Bila je ova aktivističa biografska povijesna drama Stijna Coninxa nominirana za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a Jan Decleir, glumac koji je utjelovio Daensa, bio je nominiran za europskog glumca godine. Godina je 1890., a flamanski svećenik vraća se u svoj rodni grad, Aalst nakon što se prethodno posvađao s nadređenim biskupom u Ghentu. I po povraku kući gdje se odlučio privremeno smjestiti k bratu Pieteru koji izdaje lokalne novine, ne može vjerovati da je moguće ono što vidi. Uvjeti života ondje su jezivi, ljudi ondje doslovno skapavaju od gladi na ulici. U tekstilnim tvornicama u neljudskim uvjetima i za crkavicu rade i djeca, a na najstrašniji mogući način izrabljuju se ljudi kojima lokalni poduzetnici isplaćuju plaće dovoljne jedva da imaju što za jesti.
Sve ondje izgleda baš onako kako je u knjigama europske tvornice 19. stoljeća opisivao Karl Marx, a bogati industrijalci toliko su pohlepni da su upravo odlučili otpustiti sve muškarce i na njihovim mjestima zaposliti žene i djecu jer ih moraju manje platiti. Gotovo svakodnevno djeca ginu na tim užasavajućim poslovima, no nitko se na to ne obazire. Pravedni i empatični Daens ne može to podnijeti i svjestan je da se nešto mora poduzeti i promijeniti, no crkva čvrsto stoji uz industrijalce. Kada shvati da ništa ne može postići preko crkve, Daens će se odlučiti i politički aktivirati i kandidirat će se kao zastupnik radnika i uz podršku socijalista.
Tek to će dodatno razljutiti vladajuću, ironije li, katoličku stranku čiji su predstavnici u parlamentu isti ti eksploatatori i koju, jasno, podržava katolička stranka. Povećavat će se pritisci crkve na Daensa da prekine sa svojom političkom borbom i prestane talasati, čak će mu i papa staviti ultimatum da može birati hoće li biti svećenik ili političar, no on se neće zaustaviti u borbi za prava potlačenih i obespravljenih radnika. Iako je pomalo Coninx romantizirano prikazao borbu za radnička prava, bio je "Daens" film koji na zapanjujuć i šokantan način prikazuje to vrijeme. Da bi se dodatno kontekstualizirala situacija, treba shvatiti da je Belgijom tada vladao zloglasni kralj Leopold II koji je bio vlasnik Konga i za čijeg vremena je ondje počinjen jedan od najstrašnijih genocida u povijesti čovječanstva pa ne treba čuditi da se takav tip nije puno zamarao sudbinom svojih podanika.
Situacija je tim kompleksnija jer praktički svi industrijalci i buržoazija su Valonci i pričaju francuski, dok su radnici i ostali niži slojevi Flamanci. I ta buržoazija na nesretnike koji skapavaju pod strojevima i kojima siluju žene i ne uzbuđuje ih previše kad im pod teškim strojevima ginu djeca, dodatno ponižavaju i tvrde u parlamentu i kada dolaze inspekcije u tvornice, da su ovi sami krivi za svoju situaciju jer su sve to redom pijanci i propalice koje i ne zaslužuju bolje. Bio je "Daens" kvalitetan i zanimljiv film, biografija o velikom i vrijednom čovjeku, svećeniku koji je odlučio biti na pravoj strani povijesti. Čovjeku koji je odbio biti konformist i odlučio riskirati svoju sigurnost da bi se borio za slabijeg, ono što bi u teoriji svaki svećenik trebao činiti, no nažalost taj film ne gledamo tako često.
Primjedbe
Objavi komentar