Halucinatornu pa i rubno nadrealnu psihološku dramu koja je premijeru imala na festivalu u San Sebastianusnimio je Švicarac Simon Jaquemet, a odlična Judith Hoffman osvojila je nagradu za najbolju švicarsku glumicu godine. Ona je Ruth, neuroznanstvenica u kasnim četrdesetim ili ranim pedesetim godinama života kroz čije oči pratimo cijelu ovu mračnu, šokantnu, uvrnutu i dubinski uznemirujuću priču. Njen život vjerojatno je izgledao možda ne savršeno, ali normalno, pristojno, ugodno, mirno sve dok nije saznala da je nakon 20 godina iz zatvora izašao njezin ljubavnik koji je bio osuđen zbog ubojstva iako je cijelo vrijeme tvrdio da nije kriv.
I prvo što je napravio taj misteriozni tip, došao je u posjet Ruth, udanoj ženi s dvije kćeri tinejdžerice koja se uz obitelj, rad u nekom laboratoriju u kojem izvode eksperimente nad majmunima, posvetila religiji. I Ruth i cijela njena obitelj, posebno muž, pravi su kršćanski fanatici, odlaze oni na koncerte onih ljigavih kršćanskih rock bendova, a glavni autoritet za njih sve je lokalni propovjednik. Njena uvjerenja vodila su je kroz život, no ništa neće biti isto nakon što bivši ljubavnik izađe iz zatvora. On kao da će probuditi neke duhove iz prošlosti kada je Ruth bila mlada i vjerojatno posve drukčija osoba i sve ono što je vjerojatno potisnula i sakrila duboko u sebi, sada će polako početi izlatiti na površinu.
I djeluje od početka Ruth paranoično i uplašeno, a strah, tjeskoba pa i čežnja mogu se iščitati na njenom licu. Iluzija mirnog i spokojnog vjerničkog života kakav je mislila da je izgradila praktički će se preko noći raspasti, a njen život pretvorit će se u neki limb između fantazije i noćne more u koje je jako teško razlučiti što je realnost, a što deluzije. Od početka "Der Unschuldige" ili "The Innocent" djeluje misteriozno, kao neka čudna slagalica za koju ti je od početka jasno da nedostaje dosta komada kako bi se mogla sklopiti. No, Jaquemet nas majstorski u filmu koji kreće u klasičnom europskom naturalističkom stilu pošto Ruth praktički stalno pratimo kamerom iz ruke, vodi do kraja na mračno i potpuno šokantno putovanje.
U ovakvim filmovima obično nam s vremenom postaje sve jasnije što se tu događa, no s Ruth situacija kao da se s vremenom sve više komplicira. Sve manje nam je jasno njeno ponašanje i njen tijek misli, a njen posao u kojem postaje sve opsesivnija u pokušaju izliječenja majmuna, kao da skriva puno simbolike na njen stvarni život. Pokušavajući izliječiti i spasiti majmuna nad kojima je radila eksperiment i vratiti ga na početak, ona kao da želi i svoj život vratiti na početne postavke odnosno na trenutak prije nego što je saznala da je njen davno zaboravljeni partner izašao iz zatvora.
Imat će do kraja važnu ulogu u cijeloj ovoj halucinatornoj priči i činjenica da će za pomoć umjesto nekog psihologa, potražiti propovjednika iz svoje sekte ili religijske zajednice, štolijeveć, a dobro je poznato da takvi pokušaji pomoći ne samo da najčešće nisu uspješni, već mogu biti i potpuno kontraproduktivni. Film je to koji ima pomalo hanekeovski, podmukli, zloguki, mračni ugođaj, hermetična psihološka drama koja kao da propitkuje kakvi su to nerijetko podsvjesni nagoni i impulsi u mozgu da u početku naizgled običnu i razboritu osobu povedu putem (auto)destrukcije i kaosa. Tako će i Ruth i prije nego što ćemo shvatiti prijeći nevidljivu granicu između stvarnosti i fantazije, a "Der Unschuldige" se pokazao kao iznimno intenzivan film otvoren za razne inerpretacije koji je jako teško klasificirati, no po tome je i unikatan.
Primjedbe
Objavi komentar