Nakon što mu je 1966. godine istekao ugovor s produkcijskom kućom Toho za koju je snimio sve najpoznatije filmove, najveći japanski filmaš svih vremena Akira Kurosawa zaželio se nešto promijeniti u karijeri. I ranije je Kurosawa imao ponuda iz inozemstva, a krajem šezdesetih činilo se da bi se konačno mogao okušati u Hollywoodu. Nažalost, film po njegovoj ideji tek je gotovo dva desetljeća kasnije u akcić "Runaway Train" s Jonom Voightom i Ericom Robertsom snimio Rus Andrej Končalovski, a ni drugi, puno ambiciozniji projekt za 20th Century Fox o japanskom napadu na Pearl Harbor nije zaživio s Kurosawom kao kormilarom.
Nakon tri tjedna snimanja filma "Tora! Tora! Tora!" koji je kasnije završio Richard Flesicher, američki producenti su potjerali Kurosawu smatrajući da je psihički bolestan zbog njegovih metoda snimanja. Ispostavilo se da je Kurosawa nekoliko godina života potrošio na pripremu ratnog spektakla, a kad se film pojavio, njega se uopće nije spominjalo. Vratio se on u Japan, osnovao vlastitu produkciju kompaniju i pet godina nakon što je snimio tipični samurajski film "Akahige" (Riđobradi), snimio je film koji je bio posve drukčiji od svega što je ranije snimao. "Dodeskaden" je bio i prvi film u boji velikog japanskog majstora, a dramu čija se radnja odvija na tokijskom smetlištu snimio je pod utjecajem japanskog novog vala koji je ranije odbacivao.
I nije to bio samurajski spektakl kao što je publika ranije od njega navikla, već je bila to socijalna drama ili bolje rečeno antologija sastavljena od vinjeta iz života raznih ljudi koje povezuje činjenica da žive u najsiromašnijem dijelu Tokija smještenom odmah uz smetlište. Modernistička je to drama o ljudima koji su osuđeni na siromaštvo, na ponavljanje vlastitih pogrešaka koji kao da se nalaze u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Sve te likove kao da simbolizira mentalno hendikepirani mladić koji gotovo ima ulogu pripovjedača iz grčke tragedije. Dodatna sličnost s grčkom tragedijom je i svojevrsni zbor žena koje stalno peru rublje i komentiraju sve ono što se odvija u njihovoj okolini.
I fino plete Kurosawa priču o svim tim nesretnim sudbinama pa imamo tako tu siromašne i prljave oca i sina koji žive u nekoj napuštenoj krntiji, starog i siromašnog umjetnika, oca i kćer koji se stalno svađaju i slično. Nažalost, "Dodeskaden" se pokazao kao ogroman komercijalan promašaj i Kurosawa je umalo bankrotirao. Sa 60 godina na leđima nije više mogao pronaći nikakav posao, a sve je kulminiralo krajem prosinca 1971. godine kada se je pokušao ubiti prerezavši si žile na rukama i vratu. Ipak mu je spašen život i sljedećih godinu dana proveo je oporavljajući se psihički i fizički, pretpostavljujući da više nikada neće ništa snimiti. No, početkom 1973. kontaktirao ga je sovjetski Mosfilm i dvije godine kasnije Kurosawa je u SSSR-u snimio pustolovnu dramu "Dersu Uzala" koja je ne samo potvrdila da u starom majstoru još ima goriva, već je ovaj film Sovjetskom savezu donio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja.
Primjedbe
Objavi komentar