U moru glupih i izlizanih narodnih izreka postoji i ona da jabuka ne pada daleko od stabla, no u slučaju iranskog filmaša Panaha Panahija pokazala se ona itekako točnom. Panahov otac je poznati iranski filmaš i disident Jafar Panahi, jedan od vodećih filmaša iz ove azijske države 21. stoljeća, koji je zbog kritiziranja tamošnjeg režima više puta osuđivan, zabranjivano mu je snimanje filmova i napuštanje zemlje. Već debitantskim filmom Panah pokazuje da bi, ako se uspije kloniti zatvora, mogao nadmašiti slavnog oca jer "Hit the Road" je istovremeno tako jednostavan, a tako čudesan, dubok, pametan, dirljiv i slojevit film.
Film ceste možda je tipični izdanak američke kinematografije, no još je legendarni Abbas Kiarostami u remek djelu "Okus trešnje" pokazao kako izgleda film ceste na iranski način. Snimio je i stariji Panahi gerilski film ceste "Taxi Teheran" u kojem snima samog sebe dok vozi taksi glavnim gradom jer mu je zabranjeno snimanje filmova. No, prvi film Panaha Panahija donosi posve novi smisao filmu ceste i pratimo tu naizgled tipičnu obitelj dok negdje putuje. Kuda to oni putuju, uopće nam u početku nije jasno, no s vremenom polako počinjemo dobivati neke ideje što bi se to moglo događati i kuda oni idu. Džipom koji su posudili upravlja stariji sin (Amin Simiar), šutljivi tip u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetima. Pored njega sjedi već sijeda mama (Pantea Panahiha), a ona se stalno svađa s mužem (Hasan Majuni), debeljuškastim, bradatim tipom od pedesetak godina koji sjedi pozadi jer mu je noga u gipsu.
S njima putuje i mlađi sin, hiperaktivni osmogodišnji dječak crne guste kose i crnih očiju koji je fantastičan i jedan od najboljih dječjih likova koje sam vidio na filmu u zadnje vrijeme. Stalno se on glupira kao što se glupiraju klinci njegovih godina, no bistar je to klinac koji roditelje, prvenstveno starog oca, nerijetko živcira raznim pitanjima, a u autu je i stari pas, Jessy koji očito ima problema s prostatom pa stalno moraju stajati kako bi se stari mješanac mogao olakšati. Koji je razlog njihovog putovanja prema sjeveru ne znamo. Sigurno nije kratkotrajni odlazak starijeg sina iz zemlje kako bi se oženio što su rekli mlađem sinu, koji baš i ne vjeruje u tu priču, a da bi razlog mogao biti ozbiljniji, shvaćamo kad majka u jednom trenutku počne paničariti jer misli da ih netko prati.
Drugi razlog za izrazitu znatiželju je što je dogovor bio da nitko ne smije nositi mobitel pa majka ponovno počne paničariti kad shvati da je dječak hladno ponio svoj mobilni telefon. Tada počinjemo razmišljati jesu li svi oni ili netko od njih u problemima sa zakonom ili je to možda obitelj nekakvih kriminalaca, no do kraja će sve to polako početi sjedati na svoje mjesto. Iako je "Hit the Road" nominalno drama, film je to koji odiše šarmom, duhom pa i humorom i majstorski je Panahi smio film o tome kako pred djetetom od osam godina pokušati sakriti i zakamuflirati ono što se stvarno događa i prave razloge odlaska na put.
Iako se svi odrasli pokušavaju držati priče i skrivati pred dječakom da se događa nešto ozbiljno što bi moglo imati ozbiljne posljedice po njega, mali nekako podsvjesno shvaća da situacija u kojoj se nalaze nije normalna. I da mu zapravo ne govore zašto i gdje putuju. "Hit the Road" je film koji oduševljava i krajolicima, fantastičnom fotografijom i autentičnošću likova koje susreću putem, no najviše me fascinirala režija mladog Panahija. Iako mu je ovo prvi film (dobro, nije baš da je balavac i imao je 37 godina kad je "Hit the Road" premijerno prikazan u Cannesu), tako suptilno i s puno stila iznosi ovu dirljivu i šarmantnu, gorko - slatku priču koja skriva brojna iznenađenja.
Primjedbe
Objavi komentar