Remake filma o snimanju remakea serijala starog više od stotinu godina na prvu možda može zvučati kao nešto potpuno komplicirano, možda i besmisleno, no ugledni francuski filmaš Olivier Assayas napravio je mini-seriju koja se pokazala kao pravo osvježenje. Istoimeni film iz 1996. godine koji je ujedno bio i satira o tadašnjem stanju francuske filmske industrije, i danas je jedan od Assayasovih najvećih uspjeha, a ulogu Irme Vep koju je tada utjelovila hongkonška glumica i njegova kasnija supruga Maggie Chung, pripala je sada švedskoj glumici Aliciji Vikander, koja je ujedno i koproducent serije.
Vikander je Mira Harberg, slavna holivudska glumica koja je upravo završila sa snimanjem megauspješnog blockbustera, a ponudu za nastup u artističkoj francuskoj seriji koja je ujedno i remake serijala "Les Vampires" Louisa Feulliadea iz 1916. godine, vidi i kao priliku za promjenu smjera kojim ide njena karijera. Ujedno se ona oporavlja i od prekida s bivšom asistenticom Laurie (Adria Arjona), koja ju je ostavila zbog režisera blockbustera Hermana Raya (Byron Bowers). Također, nastup u seriji joj je prilika za suradnju s uglednim, ali i ekscentričnim art-režiserom Reneom Vidalom (Vincent Macaigne), neurotičnim frikom, ali i vizionarom koji je naumio snimiti moderni remake klasika iz vremena nijemog filma.
I premda je riječ o remakeu, uspio je Assayas to izvesti odlično te se osmodijelna serija pokazala kao pravi format za udisanje nove svježine u ovu priču, njeno proširenje i produbljenje, ali i sjajnu zafrkanciju i satiru na sam svijet filmova i televizije. Odlično se Assayas ovdje poigrava sa samim konceptom snimanja filma ili serije, rada na setu uopće, konstantnim sukobima glumaca međusobno i s ostalim djelatnicima na setu, nadmetanjima ega i taština, razlikama u viziji sadržaja te zafrkancije na račun brojnih današnjih društvenih fenomena.
Sama ideja da bi netko danas išao raditi remake serijala snimljenog prije više od stoljeća i to na način da se gotovo doslovno pokušavaju preslikati scene iz nijemog filma, djeluje potpuno apsurdno. No, "Irma Vep" suptilno pomiče granice apsurdizma jer potpuno je jasno koliko toga se promijenilo u cijelom procesu nastanka filma unazad stotinu godina. Serija je to koja kao i da postavlja pitanje u kojem smjeru danas uopće ide film jer dok mainstream uglavnom preuzima površna zabava za mase, art film sve više odlazi u posve drugu krajnost i nerijetko se pretvara u najobičnije izdrkavanje za vlastiti gušt uobraženih i taštih muškaraca i žena koje nitko ne može gledati, ni razumijeti.
Pametna je "Irma Vep" i zafrkancija na račun današnje političke korektnosti, MeToo pokreta, pretjerivanja u svemu i svačemu i straha da će se netko uvrijediti zbog najobičnijih banalnosti. Tako se danas prilikom snimanja "vrućih scena" u filmovima koristi pomoć "stručnjaka" koji se nazivaju koordinatori za intimnost pa tako Assayas i ovdje sjajno satirizira tu apsurdnost kad u jednoj zapravo benignoj sceni njegov redatelj mora angažirati konzultanta za bondage. Sve te konfliktne i rubne situacije kakve se vjerojatno često događaju na snimanjima ovdje su nerijetko dovedene do ekstrema i apsurda, a cijela situacija će postati još luđa kada se na setu pojavi ekscesni njemački glumac Gottfried (genijalni Lars Eidinger dovoljan je razlog za gledanje ove serije).
Ovaj tip je hodajući kaos, a odmah po dolasku u Pariz od asistentice traži da mu nabavi crack jer drukčije ne može snimati. Njegov lik vjerojatno je konglomerat svih sličnih ekscentričnih i problematičnih, podjednako divljih i razmaženih, ali i genijalnih tipova koji su postojali u svijetu filma. Tako on tvrdi da je bio homoseksualac, ali je prestao to biti kada je to postalo pomodarski i kada su gotovo svi postali homići. Zbog njegovih eskapada snimanje "Vampira" umalo će propasti kada ga poput Davida Carradinea nađu obješenog u ormaru tijekom perverzne seksualne igre.
U dobroj formi je i Vikander koja očigledno uživa gotovo pa igrajući samu sebe, mladu glumicu koja je zaglavila s blockbusterima, a radije bi radila na nečemu što smatra pravom umjetnošću. Kako će vrijeme prolaziti, tako će se ona sve više stapati s likom Irme Vep, glavne junakinje serijala u kojem glumi, ujedno djevojke koja je plaćeni ubojica za bandu Vampiri, a koju je nekoć utjelovila slavna francuska glumica Musidora s kojom će se također početi poistovjećivati. Iako je Mira nesumnjivo zvijezda, osjeća se ona nekako nesigurno, usamljeno, kao na prekretnici i pokušava dokučiti što bi sa životom i karijerom. Djeluje ona kao da je izgubila volju i strast za glumom, no onda će se pojaviti ova serija i volja i strast kao da će se početi vraćati.
Odlična je to serija o stvaranju privida, fikcije, nečega što film u svojoj srži jest pa tako u jednoj situaciji psihički sve nestabilniji režiser ističe da kada snima film, kao da ulazi u neku alternativnu realnost iz koje je teško izaći kada snimanje završi i nakon koje ostaje potpuno prazan. Uspio je Assayas na unikatan, originalan i zaista osvježavajući način uhvatiti stanje duha današnje filmske industrije. Industrije koja kao da bi istovremeno željela biti i jebena i poštena, odnosno istovremeno ostvarivati profite, a držati se nekih estetskih, umjetničkih standarda koji su nerijetko u potpunoj koliziji i ne idu jedno s drugim. "Irma Vep" je serija koja bi trebala biti po guštu filmofila i onih otvorenih za nešto drukčije sadržaje od onoga što obično pretpostavljamo kada krenemo gledati modernu televizijsku seriju.
Primjedbe
Objavi komentar