John Sayles jedan je od veterana američkog nezavisnog filma, kroničar sudbina onih uglavnom nevidljivih blue-collar Amerikanaca, a snimanje svojih filmova financirao je pišući scenarije i uređujući tuđe scenarije za komercijalne filmove. "Usamljena zvijezda" ili "Lone Star" njegov je vjerojatno najpoznatiji i komercijalno najuspješniji film, moderni western koji ispod površine skriva puno toga. Tek na prvu "Lone Star" može djelovati kao tipični holivudski film tog vremena jer kreće film pronalaskom kostura u teksaškoj pustinji, odmah uz granicu s Meksikom. Ubrzo saznajemo da kosti pripadaju ozloglašenom šerifu koji je nestao još pedesetih, a aktualni šerif istog Rio Countyja uvjeren je da ta davna smrt mora biti nekako povezana s njegovim ocem koji je također bio šerif istog tog mjesta.
Sam Deeds (Chris Cooper) vratio se u rodni gradić nakon razvoda i ubrzo je izabran za šerifa ponajviše iz razloga jer je njegov otac Buddy (Matthew McCounaghey) nekoć ondje također bio šerif. I ne samo šerif, Buddy je legenda mjesta kojem se upravo podiže spomenik, a baš kao što je kod svakog različito sjećanje na starog šerifa, tako i svi stanovnici ovog pravog melting-pota imaju drukčiji pogled na cijelu povijest. Rio County je mjesto u kojem zajedno žive bijelci, crnci, Meksikanci pa i indijanci i iz njihovih perspektiva povijest je potpuno drukčija. I to ne samo ona općenita, već i recentna povijest mjesta jer dok je za bijelce stari šerif Charlie Wade (Kris Kristofferson) čije su kosti pronađene u pustinji bio legenda, za sve ostale je bio on bolesni sadist, hladnokrvni ubojica i tip koji je reketario sve koji su živjeli u njegovom okrugu.
Shvatit ćemo da je prije četrdesetak godina bilo puno onih koji su imali razloga kako bi ga ubili, no istraga slučaja otprije više desetljeća tek je naizgled ključna odrednica sjajno strukturiranog filma koji je Saylesu donio nominaciju za najboljeg scenarista. Priča je to o povijesti i sadašnjosti, očevima i sinovima, zabranjenim ljubavima, potisnutim i mračnim tajnama koje su, baš kao kosti starog šerifa, bile negdje duboko potisnute i zakopane, no sada će početi izlaziti na povšinu. Suptilna je to americana o generacijskom jazu i spoznaji koliko su se Teksas pa i Amerika u tih četrdesetak godina površinski promijenili, no i dalje su tu isti problemi kao nekoć, samo se manifestiraju na drukčiji način.
Vidimo da je svijet, posebno u takvim manjim provincijskim mjestima, uvijek i svugdje funkcionirao na isti način te da je zakon jačega presudan. Onaj koji je jači i koji će se nametnuti taj će i pisati povijest, bila ona drevna ili recentna, općenita ili lokalna. "Lone Star" je zaista sveobuhvatan film i majstorska kombinacija trilera i drame, moderni western koji zahvaća brojne teme i savršeno hvata trenutak određenog vremena i prostora. Nema puno filmova koji tako precizno, duboko i kompleksno prikazuju način na koji ljudi negdje zaista žive i kako razmišljaju i kako se odnose jedni prema drugima. Kako se s nostalgijom možda sjećaju povijesti koja zapravo i nije bila tako divna i krasna, već mračna, okrutna i prožeta nasiljem.
Sjajan je lik šerifa Sama Deedsa, očito razočaranog tipa od četrdesetak godina koji ni sam ne zna zašto je prihvatio posao šerifa koji toliko prezire i zašto se vratio u očevu sjenu iz koje zapravo nikada nije izašao. Tu je i zabranjena ljubav s učiteljicom Pilar (Elizabeth Pena) s kojom je u vezi bio kao tinejdžer, no otac mu je zabranio da bude s njom, a stara vatra sada je ponovno planula. Jedan od razloga zašto je Sam prihvatio funkciju šerifa je možda i podsvjesna želja da prokaže cijeli taj pokvareni sustav i funkcionalni, ali i vrijednosni koji i dalje živi na mitovima i legendama gotovo na razini divljeg zapada. I dok šerif u sadašnjosti slaže mozaik događaja otprije četiri desetljeća, tako se i priča filma zaokružuje i shvaćamo da ništa tu nije crno i bijelo.
Primjedbe
Objavi komentar